Jednom prilikom, dok je prolazio pored cirkusa, čovjek zastade i začudi se ugledavši slonove svezane samo tankim užetom za prednju nogu. Bez lanaca i kaveza, samo s užetom koje očito mogu u bilo kojem trenutku potrgati. Iz nekog razloga slonovi to nisu učinili.

U tom je trenutku čovjek primijetio trenera u blizini te ga upitao kako je moguće da slonovi nikada ne pobjegnu. Trener mu odgovori: “Znate, kada su slonovi bili mladi i mnogo manji nego sada, mi smo koristili to uže kako bismo ih vezali i oni ga nisu mogli potrgati jer su bili maleni. Kako su odrastali, sve su se više navikavali na činjenicu da ne mogu pobjeći. Vjerovali su kako ih uže još uvijek može zadržati i zato više i ne pokušavaju pobjeći.”

Čovjek je bio zapanjen. Ovi veliki slonovi mogu se u svakom trenutku osloboditi, ali zbog uvjerenja da ne mogu, ostaju svezani, lišeni slobode.

Koliko nas, poput ovih slonova, ide kroz život držeći se uvjerenja da ne možemo nešto učiniti jer smo nekad davno pokušali i nismo uspjeli? Neuspjeh je dio učenja, a u životu se nikada ne smijemo prestati boriti!