Kada je Bog stvarao majku, bio je to šesti dan stvaranja. Radio je prekovremeno, kad je naišao anđeo i rekao mu: "Dosta se trudiš oko toga."
Gospodin je odgovorio: "Jesi li pročitao karakteristike ove narudžbe?

Treba se moći oprati, ali ne smije biti od plastike...
Treba imati 180 pokretljivih dijelova, a da svi budu zamjenjivi...
Treba jesti samo malo hrane i piti malo crne kave....
Treba imati krila koja nestaju kada stoji...
Njen poljubac treba liječiti sve: od slomljene noge do slomljenog srca...
I šest pari ruku."

Anđeo je odmahnuo glavom i rekao: "Šest pari ruku? Nemoguće!"
"Ma ne prave meni te ruke problem," rekao je Gospodin. "Već tri para očiju koje bi majke morale imati..."
"U pitanju je standardni model?" upita anđeo.
Bog klimnu glavom.
"Jedan par očiju koji može vidjeti kroz vrata kad pita: "Što radite tamo, djeco? Drugi par na zatiljku kako bi vidjela ono što ne treba vidjeti, ali mora znati. I treći par joj treba kad god dijete pogriješi, da ga pogleda s puno razumijevanja i ljubavi."

"Gospode," reče anđeo vukući ga za rukav "Idi spavaj. Sutra ćeš završiti..."
"Ne mogu," reče Gospodin "Tako sam blizu kreacije koja je najsličnija meni. Već sam napravio jednu koja samu sebe iscjeljuje, koja može nahraniti šest članova obitelji jednim kilogramom mesa, koja devetogodišnjaka može natjerati da se okupa..."

Anđeo je pogledao model sa svih strana. "Previše je mekana," reče kroz uzdah.
"Ali je jaka!" reče Gospodin uzbuđeno.
"Nisi svjestan što sve majka može učiniti i podnijeti."
"Može li misliti?"
"Ne samo da može misliti, već može i smisliti sve razloge za kompromise," odgovori Tvorac.

Na kraju, anđeo prijeđe prstom preko majčina obraza.
"Ovdje curi," reče. "Rekoh ti da si previše toga uključio u ovaj model."
"Ne, ne curi," reče Tvorac. "To je suza."
"A za što služi?"
"Za radost, tugu, razočaranja, bol, usamljenost i ponos."

I tako Majka bi stvorena - plod jednog genija.