Prva Adamova žena
Lilit je navodno bila prva Adamova žena. Njezino je stvaranje zabilježeno i u prvoj Knjizi Postanka: "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka... muško i žensko stvori ih." Jednako, ravnopravno, iz zemlje. Drugo izvješće o stvaranju potom priča verziju o nastanku žene od Adamova rebra. Uzeta od njega njemu je i pripadala.
Bila je to naša pramajka Eva, čiji "grijeh" okajavamo otkad je uopće stvorena ova legenda. Okajavamo u podređenosti, sputanosti, pokornosti, trpljenju, disciplini... Prispodoba o stvaranju svijeta ne može se uzeti baš doslovno, no to nije priječilo mnoge "vrle muže" kroz povijest da je shvate upravo tako i do kraja podčine ženu.
Iz današnje perspektive, kad žene imaju daleko više sloboda nego prije, problematika grijeha, izgnanstva iz raja i nije baš jasna. Koji je bio grijeh tih žena koje su, piše, stvorene na sliku Božju? Lilit se nije željela pokoriti Adamu i... to je to. Sličnu je grešku poslije počinila i Eva, kušajući plod s drva života i još napravila dodatan pogrešan korak te isti ponudila i Adamu.
Stvorena zasebno, ravnopravno, od zemlje. Prkosna i ponosna
Zanimljiva je ova rečenica iz Knjige Postanka: Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas – znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" Opa! Bile smo blizu! Umalo smo dohvatile vječnost i zvijezde... tko za time ne bi posegao? No, šalu na stranu.
Lilit je stvorena zasebno, od zemlje, kao ravnopravna suputnica. Ništa više, ništa manje od toga nije htjela biti. Legenda o Lilit priča kako ona nije pristala na podređenost tijekom vođenja ljubavi, te je razvila krila i odletjela od Adama, napustivši Raj. Odletjela je do Crvenog mora.
Uzaludni su bili pokušaji Boga, Adama i tri anđela da je vrate. Lilit je bila prgava i ponosna. Pustinja joj je postala dom. Kako to već biva s legendama i mitovima, postoje razne verzije ove priče. Sumerani su je smatrali božicom vjetra, a neke druge kulture naprosto demonom. Gdje je patrijarhat bio duboko ukorijenjen i legende o njoj bile su ružnije i tužnije, od toga da živi samo noću i hrani se energijom svojih žrtava (stoga su je vezivali i s vampirskim svijetom), do toga da je čak ubojica djece.
Eva i Lilit, dvije strane istog novčića
Eva i Lilit, pristojna kućanica i femme fatale, dvije su strane istog novčića, svega onoga što nas čini ženama. Eva je naša ljupka strana, žena koja je predana i puna ljubavi, koja drži ognjište i dom. Lilit je naša žudnja, seksualnost, tjelesna nesputanost. Sve legende i mitovi o njoj u sebi nose snažnu seksualnu konotaciju.
To je žena koja zavodi, navodi drugu stranu da učini sve za nju, da izgubi glavu, a to je, ipak, velika moć nad muškarcem i, dakako, velika opasnost.
Priča o ženi zavodnici
Priča o ženi zavodnici provlači se preko kraljice od Sabe (koja je kralju Salomonu postavljala zagonetke na isti način na koji je to svojebodno radila Lilit, zavodeći Adama u edenskom vrtu). Navodno je po istom principu djelovala i Helena iz Troje, čiji je dokazani utjecaj na muškarce ostao nerazjašnjen.
Goethe ju je u Faustu opisao kao vješticu ("čuvaj se njene divne kose, toga blaga kojim se diči...") Neki izvori tvrde kako se upravo Lilit vratila u Eden kao žena-zmija da oslobodi Evu. Srednjevjekovna ulja često zmiju u Edenu prikazuju kao ženu s reptilskim repom umjesto nogu. Poželjela je da i Eva otkrije sebe, svoje tijelo, svoju vrijednost.
Žene su i jedno i drugo
Ako na stranu stavimo feminizam i banalnu tezu da je jedini grijeh Eve i Lilit bio taj što se nisu željele pokoriti muškarcu, možemo jasno razlučiti princip duhovnog i tjelesnog. Žene u sebi trebaju integrirati i osvijestiti i jedno i drugo! U težnji da budemo sretne i ispunjene, ne smijemo zanemariti Lilit u sebi, ali se istovremeno moramo napokon pomiriti i s Evom i njezinim nasljeđem.
Jer mi smo sve to, i skrbiteljice, i odgajateljice, i tješiteljice, i majke i domaćice, ali smo i žene koje u sebi kriju snažnu seksualnu žudnju. Sve smo to mi i ne trebamo se sramiti nijednog svog aspekta.