Blagdani i rituali otvaraju vrata nesvjesnog

Približava nam se kraj godine! Uskoro započinje zima, vrijeme kad su dani najkraći, noći najdulje, a kuće i ulice blagdanski okićene bezbrojnim šarenim lampicama koje unose svjetlost u tamu i dašak čarolije na naše svakodnevne putove. Kraj godine je u brojnim aspektima posebno vrijeme u godini, kada jedan ciklus završava i predstoji novi početak. Pravo je vrijeme za podvlačenje crte i stvaranje novih planova, razdoblje koje u sebi nosi velik potencijal za pozitivne ­promjene.

Ti rituali nipošto nisu zastarjelo praznovjerje, nego su odraz dubokih potreba čovjeka. Pritom je naš odabir hoćemo li te značajne trenutke prespavati, utopiti u alkoholu i površnoj zabavi ili ih svjesno proživjeti koristeći tako njihovu latentnu, transformirajuću snagu.

Metafora o životu i razvoju čovjeka

Priča o rođenju Isusa predstavlja, izvan strogo religijskog konteksta, metaforu o životu i razvoju čovjeka. Započinje tako što Sveti Josip i Marija nisu mogli pronaći mjesto u prenapučenom svratištu, što je simbol za naše jednako pretrpane umove i živote u kojima nema prostora za rađanje novog. Isus je simbol za stvaralačku iskru u svakome od nas, koja u naše živote može unijeti svjetlost i radost, nove kvalitete.

U božićnoj priči sveti par će na kraju utočište pronaći u štalici, okruženi životinjama koje su ih grijale svojim tijelima i dahom, što su sve simboli poniranja u dubine vlastitog bića, vlastite iskonske prirode. Samo se tako može zapaliti unutarnja iskra i naše biće prožeti kvalitetom stvarnih vrijednosti koje nas, u konačnici, jedine mogu ispuniti zadovoljstvom i smislom.

Neke tradicije dane između Božića i Sveta tri kralja nazivaju „svetim noćima“ naglašavajući da je to vrlo plodonosno vrijeme za posvetiti se sebi i raditi na unutarnjim promjenama koje želimo postići, za sadnju sjemena onoga što želimo da raste u sljedećoj godini.

PageBreak

Iz metafore koju je upotrijebio otac psihoanalize Sigmund Freud – uspoređujući naš svjesni um s vrhom ledenog brijega, a dublje slojeve psihe s golemom santom leda ispod površine – većini je ljudi barem površno poznat pojam podsvijesti ili nesvjesnog uma.

Iako je za Freuda pojam podsvijesti imao pomalo mračan prizvuk, danas na nju gledamo kao na veliki unutarnji resurs, mudrost i inteligenciju koja daleko nadilazi kapacitet naše kognitivne svijesti te uvijek radi za naš boljitak, iako su ponekad signali koje šalje neugodni.

Simbolika rituala

U članku Taj magičan broj 7 plus-minus 2 kognitivni psiholog George A. Miller naglašava kako unutar 30 sekundi svjesno možemo percipirati maksimalno devet sadržaja, dok nesvjesni um u isto vrijeme može obraditi 2.000.000 utisaka, što objašnjava važnost povezivanja s tom golemom snagom u nama.

Valja naučiti jezik nesvjesnog uma, a on umjesto riječi koristi simbole, metafore, rituale i intuiciju. Ovom dijelu nas lakše je crtati ili otplesati nešto nego to objasniti riječima. Svojevremeno je čuveni fizičar Albert Einstein na zamolbu da objasni neke od svojih postavki odgovorio „Nije to ni meni još sasvim jasno, no ako želite, mogu vam odgovor odsvirati na violini.“

Izričaj simboličke razine su i rituali. Teško je riječima definirati koncept rituala, ali ako se pažnja usmjeri na njihov učinak oživljavanja onoga što je skriveno u dubini psihe, onda se rituale može shvatiti kao način komuniciranja s nesvjesnim.

Naša kreativna snaga

Znakoviti dani u našim osobnim životima i kulturi u kojoj živimo – npr., rođendani i blagdani – tradicionalno su obilježeni brojnim ritualima kao što su kićenje bora, pjevanje božićnih pjesama, pripremanje darova, čime u suštini slavimo i u život unosimo temeljne ljudske vrijednosti poput ljepote, dobrote, ljubavi.

Možemo slikovito reći da svjesno sudjelovanje u kolektivnim i osobnim ritualima otvara vrata prema vlastitoj kreativnoj snazi koja nas puni zadovoljstvom i može nam ponuditi rješenja i smjernice kojih se svjesni um ne bi dosjetio. Ujedno može biti i prekretnica koja nam omogućava da ubuduće u svakodnevnom životu osiguramo mjesto za vlastite rituale koji nam pomažu obnoviti snagu i dovesti se u dobro stanje.

Vrijeme za nova, sretnija iskustva

Iako su Božić, Nova godina, rođendani te općenito blagdani i obljetnice, vrijeme koje se prvenstveno označava kao sretno, veselo i opušteno, bezbroj je ljudi koji unaprijed strahuju od vala boli za koji znaju da će se ponovo podići. Gospođa Maja, umirovljena profesorica glazbe, prije pet godina izgubila je supruga s kojim je provela desetljeća u sretnom i skladnom braku. „Najradije bih zaspala i probudila se krajem siječnja,“ kaže ona. „Svi mi govore da s godinama postaje lakše, no u mom slučaju to nije tako. Bol je jednaka kao i prvog dana, a za blagdane naprosto postane neizdrživa.“

Ponekad pomaže pronaći za blagdanskom trpezom mjesto i za voljenu osobu koja više nije s nama, uključujući sjećanja na nju u razgovorima, dopuštajući tuzi da bude prisutna, i možda pronaći utjehu u sadašnjoj radosti. Nisu uvijek svjesna sjećanja na gubitke ono što baca sjenu na blagdanske dane, ponekad i davne djetinje povrede probiju barijere prostora i vremena te uzrokuju neobjašnjivu napetost, sjetu ili tugu.

Nisu sva djetinjstva bila obilježena mirisom kolača, razdraganim smijehom i toplim zagrljajima, no kako je unutarnje dijete dio svake odrasle osobe, sadašnji trenutak je prilika da se njegovanjem tog dijela sebe iscijele davne povrede i usidre nova, sretnija iskustva.