Dijete u nama
Pitamo se hoće li dar biti prikladan, hoće li se svidjeti osobi koju darivamo, je li dovoljno vrijedan (čitajte – skup), naročito u usporedbi s onime što smo od te osobe primili. Darivanje je postalo skup proces pokušaja da nadmašimo jedni druge, pri čemu broj i cijene darova neprekidno rastu, sve u nastojanju da ne zaostanemo za drugima.
Zato su neki ljudi jednostavno odlučili da za ovaj rođendan, Uskrs, Božić… više nema darova! Je li to dobro rješenje? Za neke ljude vjerojatno jest, no pokušajte djeci reći da se ukidaju darovi! Vjerojatno će uslijediti užasnuti pogledi i prosvjedi, a isto vrijedi i za dijete u nama.
Duh zajedništva
Ono što se pokazalo sretnijom varijantom je pomicanje naglaska s gotovog proizvoda na samo darivanje - unijeti duh zajedništva u pripremanje darova, kreativnost, udahnuti u svaki dar osobnu notu i dobre želje za onoga kome ga darujemo.
Koji je najvredniji dar koji ste u životu dobili?
Svojedobno sam pitala prijateljice kojeg se dara sjećaju kao posebno značajnog. Sanja se sjetila vreće s jajima koju su joj kao djevojčici poklonili susjedi, siromašna seoska obitelj. Nitko to od njih nije očekivao, zapravo nisu ni trebali znati da joj je rođendan, no oni su nekako načuli i, uz osmijeh „od uha do uha“, poklonili najvrednije što su imali.
Marija je ispričala kako je od svoje bake dobila staru bilježnicu požutjelih korica, uvezanu u kožni omot, u koju je baka pisala dnevnik tijekom prve godine Marijina života. Taj dnevnik i danas predstavlja jednu od najvećih dragocjenosti koju posjeduje. Slijedile su daljnje priče, a ono što je svima bilo zajedničko jest da se radilo o darovima koji nisu predstavljali veću materijalnu vrijednost, no bili su natopljeni ljubavlju, dobrim namjerama i imali su osobni pečat.
.png)
.png)
