"Na trenutak vidovnjak u svojim rukama drži dušu klijenta. Ono što govori, ako nije dobro interpretirano, može biti razarajuće. Zato mi je iščekivanje potvrde za ono što prenosim najteže i najstresnije. Ipak, imam osjećaj da se povezujem s višim aspektom postojanja kad sam u kontaktu s vizijama. Kao da mi je netko dopustio da na trenutke čitam veliku knjigu Života", kaže Eugene Vandelsen, Belgijanac rođen u Bruxellesu prije 67 godina koji posljednjih šest godina živi u španjolskoj provinciji Alicante.
Kako dolaze vizije
Kako vidovnjaci primaju poruke, kako vide budućnost, u kojem se obliku to manifestira? Eugene nam je otkrio da je svoj dar otkrio sasvim slučajno, u 35. godini. Pokušao je savjetovati prijatelja koji je bio na teškoj životnoj prekretnici. Uzeo je set tarot karata i poruke su mu počele dolaziti. „Nitko nije bio više iznenađen od mene kad su se događaji koje sam predvidio, nakon nekoliko tjedana, ostvarili. Čini mi se da sam se ja iznenadio više negoli moj prijatelj. Ljudi su čuli za taj događaj preko prijatelja pa su me počeli zvati kako bih ih savjetovao. Najprije sam ih katkad primao po preporuci, no uskoro je sve poprimilo veće razmjere“, opisuje Eugene. Danas dnevno konzultira od troje do četvero klijenata.
Tarot kartama služi se kako bi ga odvratile od njegovih vlastitih mentalnih predodžbi i usmjerile na poruke koje prima "iz nekog višeg izvora". "Dok gledam karte, ja i čujem poruke. No najviše informacija dobivam dok gledam fotografiju klijenta. Nekad su te slike i poruke vrlo jasne i žive, a katkad simbolične. Nekad mogu opisati kuću, sobu, mjesto, događaj do najmanjih detalja. Takve vizije klijent lako prepoznaje. Primjerice, kad vidim brod koji se ljulja u oluji ili pak plovi prema suncem obasjanom horizontu, takvu je simboličku sliku lako interpretirati. Neke druge simbole je teže razumjeti i zahtijevaju razgovor između vidovnjaka i klijenta kako bi se razjasnili. Uvijek imam potrebu klijentu reći nešto iz njegove prošlosti kako bi imao povjerenja u moj dar i vjerodostojnost onoga što govorim o budućnosti. Katkad sam veoma začuđen kad sam sebe čujem kakve stvari govorim. One ne dolaze iz mog uma, doista ih ne bih znao smisliti, ja sam samo kanal i ponekad pomislim da bih mogao primijeniti savjete koji kroz mene dolaze i na vlastiti život", kaže Eugene.
Empatija je važna
Eugene kaže da se svojim darom koristi samo kada ga za nekoga prizove. On se neće manifestirati slučajno, primjerice, kad nekoga upozna ili kad netko privuče njegovu pozornost. Spontani predosjećaj dobiva samo ako je netko u velikoj opasnosti, ako je teško bolestan ili pak ima loše namjere prema njemu ili njegovoj okolini. A što čini kad prognoze nisu dobre? Eugene je vrlo oprezan s lošim vijestima. Iako katkad vidi smrt, smatra da nitko ne bi trebao znati kad će umrijeti, a vidi li tešku bolest, savjetuje klijente da posjete liječnika. Empatija je, kaže, sastavni dio njegova posla pa uvijek uzima u obzir kako bi se klijenti mogli osjećati kad im priopći svoju viziju. Iznimno mu je važno da klijenti prihvate njegov savjet, ali samo ako smatra da je savjet presudan za njihovu budućnost. No naglašava da je svaki čovjek sam odgovoran za to hoće li rasti ili stagnirati, hoće li se vrtjeti u krug ili krenuti naprijed, te da nikada nikome ne pokušava nametnuti ideju kako treba živjeti svoj život.