Put u samostalnost (djece i roditelja)

Ruža: Majka sam mladića koji je upravo pred završetkom fakulteta. Zapravo, ostao mu je još samo diplomski ispit i njegovo je školovanje gotovo. Njegov otac i ja rastali smo se kad nam je sin imao deset godina, no u dobrim smo odnosima i tu nemam problema. Problem s kojim se suočavam je to što moj sin želi početi živjeti sa svojom djevojkom, koja je već završila fakultet i radi, a ja mislim da je prerano za takav životni potez.
Tatjana: Prolazite kroz vrlo zahtjevnu fazu života. Kakav je sadašnji odnos između vas i vašeg sina?
R: Ne svađamo se jer je on iznimno pristojan i dobro odgojen, ali već neko vrijeme je vrlo šutljiv i ne razgovara ni o čemu sa mnom, osim kratkih i uljudnih rečenica.
T: Jeste li i prije imali takvih razdoblja kad je komunikacija između vas bila zamjetno slabija?
R: Uvijek smo dobro komunicirali. Sin i ja smo vrlo bliski. Možda je u vrijeme puberteta bilo razdoblja kad bi naši odnosi bili malo zategnutiji, no uvijek smo sve nesuglasice uspijevali razriješiti.
T: Na koji način ste razrješavali nesuglasice tijekom njegova odrastanja?
R: Sad kad me to pitate, moram priznati da bi naši razgovori završavali tako da mu ja objasnim zašto nešto činim i koliko je to dobro za njegovu budućnost. Nije bilo emocionalnih ucjena, ako ste na to mislili.
T: Drago mi je što se u svojem odnosu ne koristite negativnim obrascima emocionalnih ucjena, no moje pitanje je potpuno usmjereno shvaćanju načina koji su do sada u vašem odnosu bili učinkoviti kako bismo našli pravi put do rješenja ove situacije između vas. Koji je temeljni razlog vašem suprotstavljanju njegovu odlasku od kuće?
R: On je još dijete. Ja mu dajem iznimno puno slobode, a financijski dobro stojim i ne vidim zašto bi se mučio sam kad možemo zajedno lijepo živjeti. Predložila sam da se djevojka doseli k nama jer imamo velik stan, no on za to ne želi ni čuti.
T: Što je točno ono što on želi?
R: Želi živjeti sa svojom djevojkom i biti „svoj čovjek“. No to još ne može bez moje pomoći.
T: U čemu bi se sastojala pomoć s vaše strane?
R: Ponajprije u novcu, no i u savjetima, pa i brizi o prehrani, odjeći. Logistici, da to tako nazovem.
T: Zašto mislite da se on sam ne bi mogao brinuti o sebi u tom smislu?
R: Ne zna on po kući. Nikada se nije bavio kućanskim poslovima.
T: Bi li to mogao naučiti, osobito sada kad je njegova motivacija za osamostaljivanje tako snažna?
R: Mogao bi, naravno. No ja se ipak bojim za njegovu budućnost.
T: Što je točno to čega se bojite?
R: Zapravo me jedino muči je li on u stanju živjeti samostalno.
T: Čini se da je on na taj korak spreman, što ne znači da ne treba i u tom životnom koraku malu pomoć s vaše strane. No što je s vašim strahom za sebe, jeste li vi spremni samostalno živjeti?
R: Priznajem da se pomalo pribojavam i toga. Njegov odlazak iz kuće znak je i da ja ostajem sama.
T: Kakav je vaš emocionalni život?
R: Trenutačno nisam u vezi, iako sam imala nekoliko veza nakon rastave. No te veze su bile neuspješne, bilo zbog toga što sam ja bila zahtjevna ili što se ti muškarci na neki način nisu uklapali u koncept mog tadašnjeg stila života.
T: Kakav je to bio stil?
R: Bila sam, kao samohrana majka, prilično angažirana oko svojeg sina.
T: Želite li sada ostvariti uspješnu vezu?
R: Naravno da želim.
T: Nije li onda potreba vašeg sina za osamostaljivanjem dobra prilika i da vi učinite isto za sebe, osamostalite se i poradite malo na svojem emocionalnom životu kako biste ostvarili emocionalnu vezu za koju nećete osjećati prepreke?
R: Da, to zapravo i nije tako loša ideja.
T: Veselim se što smo pronašli pozitivnu točku na kojoj možete graditi svoju motivaciju da podržite sina u osamostaljivanju. Kako biste mu mogli pomoći u tome?
R: Mogu porazgovarati s njim i vidjeti što točno ima u planu.
T: To je dobra ideja. Možete li već sada odlučiti kako ćete podržati sina u ostvarivanju tog, tako važnog koraka u životu, osamostaljivanju i sazrijevanju?
R: Mogu.
T: Kažite onda to jasno i glasno.
R: Odlučujem da ću sinu pomoći u tom tako važnom koraku.
T: Je li to važan korak i za vas?
R: Da, to je jako važan korak i za mene. Čini mi se da sam se sinom na neki način koristila kao alibijem za neuspjeh u ljubavnim vezama. Bilo bi zabavno vidjeti da se i sama mogu pozabaviti svojim stupnjem zrelosti. Kad bolje razmislim, ima u tome i te kako izazova. Čini mi se da je i moj strah zbog toga manji.
T: Jako je važna vaša odluka da ćete podržati sina u odrastanju, no, jednako tako, da u tom koraku vidite priliku i za svoj daljnji rast i novu fazu u životu koja nudi nove prilike. Izazova će biti i u vašem odnosu sa sinom, s njegovom djevojkom, a možda i s osobnim očekivanjima tijekom tog procesa. Odluka vam pomaže da se i u tim trenucima fokusirate na temeljni cilj ovog razdoblja, a to je odrastanje vašeg sina. U roditeljstvu je ta faza jednako važna kao briga o djetetu koje se ne može brinuti za sebe. Kao i kod rođenja, pupčana vrpca se, na simboličan način, sada ponovno mora odsjeći kako bi vaše dijete preživjelo. I bilo sretno, kao zdrava, cjelovita i konstruktivna osoba.
R: Sada mi se čini da ta njegova ideja i nije tako loša (smijeh). Drago mi je što je spreman na taj korak jer time i meni pomaže da ovaj proces kao roditelj uspješno provedem.
T: Što biste sada mogli poduzeti kako biste sinu prenijeli svoje novo stajalište?
R: Razgovarat ću s njim i reći mu da sam razmislila i da mi je drago što je izrazio želju za samostalnim životom. Da ću mu financijski pomoći da realizira svoju ideju i da mi se može obratiti za pomoć kad god je zatreba.
T: Kada će te to učiniti?
R: Još večeras.
T: Trebate li još nešto učiniti?
R: Ne, mislim da će sve ići svojim tijekom. Draga mi je njegova djevojka i mislim da će mi biti drago vidjeti kako će se razvijati njihov odnos. Možda nešto od njih naučim za vlastiti emocionalni život. Mladima to nekako jednostavnije ide danas.
T: Suradnja je vjerojatno najkvalitetniji način da vaša komunikacija krene u najpozitivnijem smjeru. To je dobra odluka!
R: I ja tako mislim.PageBreak

• Preuzmite odgovornost. Zrelost traži odgovornost za vlastite odluke, no za nagradu daje ravnotežu, ispunjenost i uspjeh u odnosima. Put u sretan život od vas zahtijeva da preuzmete odgovornost za vlastiti život.

• Zaslužite povjerenje roditelja. Svaki savjet roditelja prihvatite kao izraz ljubavi i straha, a ne potrebe da vas kontroliraju. Pomognite im da svoju ulogu koju su prakticirali godinama prilagode novim okolnostima. Opravdajte njihova očekivanja osobnim zalaganjem i ozbiljnošću.

• Održavajte kontakt s roditeljima, ne samo kad ih trebate. Do sada je „vaša želja njima bila zapovijed“, no vrijeme je da pokažete da ste odrasli. Sjetite se svojih roditelja i kad od njih ne trebate ništa. Budite im na raspolaganju kad oni trebaju vas.

• Zatražite pomoć kad je trebate. Lijepo je biti samostalan i odrastao, no ne pretjerujte. Ponos je tu loš izbor. Kad vam pomoć zatreba, zatražite je, no budite spremni i na odbijanje. Dobro došli u svijet odraslih!