Mooji: Duhovni učitelj za 'lijene ljude'

Kombinacija Mahatme Gandhija i Boba Marleyja

Čista ljubav

Ovoj tradiciji pripadaju neki od najpoznatijih indijskih učitelja, kao što su Adi Shankara, Ramana Maharshi, Papaji, a fokus joj je razotkrivanje kontrasta između iluzije ega i vječnog, istinskog Sebstva. Mooji na svojim predavanjima navodi da je dovoljno samo prepoznati ovu ideju i moguće je doživjeti radikalnu promjenu u životu. Njegovo vodstvo u ljudima budi ljubav i direktnu spoznaju vlastitog istinskog postojanja, a sposobnost da vodi ljude u njemu je rasla spontano...

Životni put

Mooji je rođen na Jamajci 1954. godine i odrastao je u tipičnoj jamajačkoj kršćanskoj zajednici. Prema mnogim svjedočenjima, u mladosti nije pokazivao posebne sklonosti prema duhovnosti. Kad se preselio u London, 1969. godine, neko je vrijeme radio kao ulični umjetnik, slikao je portrete i vitraže, a potom se zaposlio kao profesor umjetnosti na koledžu Brixton.

Moojijevo duhovno putovanje počelo je susretom s jednim kršćanskim mistikom.
„Taj je čovjek došao k meni da bi se raspitao o vitražima koje radim, ali smo ubrzo počeli pričati o kršćanstvu, a ja sam osjetio kao da sam pod njegovim vodstvom. Nakon nekog vremena upitao sam ga bi li se pomolio za mene, i on je to učinio. Pritom mi je stavio ruku na glavu. Kada je završio s molitvom, spontano sam izgovorio: ‘Molim te, pomozi mi, molim te, vodi me.’ Sutradan se u meni dogodila velika promjena. Postao sam nevjerojatno senzibilan, ispunjen čistoćom, svjesnošću, s dubokim osjećajem lakoće i opuštene uzbuđenosti“, rekao je Mooji o tom susretu.

Ako želiš otkriti istinu, moraš nestati

Godinu dana poslije, u trideset trećoj godini života, Mooji se povukao i posvetio unutarnjem rastu, živeći u samoći i kontemplirajući. „Doživio sam unutarnje promjene i želio sam otvoriti prostor za Božju prisutnost u svom srcu. Osjećao sam i snažnu prisutnost u tijelu, bio sam kao lutkice babuške. Osjećao sam da predajem svoju individualnost nekom višem postojanju i da me napušta osjećaj kontrole“, opisao je taj period.

Nakon toga, sudbina ga je 1993. odvela u Indiju, gdje je upoznao svog učitelja Papajija (Sri Harilal Poonja). Moojijevo se učenje produbilo kad ga je na jednom predavanju Papaji javno ponizio i na kraju dodao: „Ako želiš otkriti istinu, moraš nestati.“ Mooji je osjetio strahovit nalet bijesa. „Doživio sam velik otpor prema učitelju i posramljenost, ogoljenost. Um mi je bio u oluji“, opisao je poslije. Nakon predavanja otišao je u ljutnji, ali dok je šetao, bijes je polako nestajao i nastupila je fantastična promjena: „Postojao je samo čist prostor, praznina. Nisam mogao pronaći sebe ni u jednom kontekstu – ni kao oca, ni kao partnera, Jamajčanina, muškarca. Mogao sam vidjeti svoje tijelo, ali to nisam bio ja. Mogao sam vidjeti promet kako se odvija pokraj mene, ali to je izgledalo kao da gledam film.“

Kad se vratio iz Indije, počeo je prodavati mirisne štapiće na tržnici u Brixtonu. Ljudi su polako počeli upijati njegovu mudrost. Pisao je male poruke, poput misli dana, i besplatno ih dijelio tisućama prolaznika. Mnogi su mu dolazili iznijeti svoje probleme, a on bi ih vodio na čaj. Počeo je privlačiti pažnju i oko njega se stvarala velika publika. Jedna ga je Irkinja pozvala da posjeti njenu meditativnu grupu i tako je održan prvi neformalni Moojijev satsang.

PageBreak

Svoj prvi susret s Moojijem zanimljivo je opisao njegov poklonik Noé J. Peyre: „Prvi put sreo sam Moojija u veljači 1999. godine na tržnici u Brixtonu. On je u to vrijeme prodavao mirisne štapiće, a ja sam radio u francuskom veleposlanstvu. Nedugo nakon prvog susreta, našli smo se na čaju u njegovu stančiću i prvi put smo razgovarali.

Razgovor je potrajao cijelu noć. Vrijeme je nestalo! Bio sam zapanjen. Kako se razgovor produbljivao, nisam mogao vjerovati što slušam i koga imam pred sobom. Nekog Sokrata ili indijskog mudraca iz davnina u liku pristupačnog i skromnog bića. S usana mu je tekla najdublja mudrost dok sam živo postavljao pitanja koja su u meni godinama gorjela i napokon dobivao žive, neposredne – i zbunjujuće – odgovore.

To nisu bili samo intelektualni odgovori, nego direktno ukazivanje na nešto što je izvan područja razumijevanja. Godinama sam čitao filozofske i duhovne knjige, ali sada sam bio suočen sa živim oličenjem istine o kojoj sam čitao, tu preda mnom. Mooji mi je odmah razjasnio moju duboku suštinu: ovu svjesnost, prazninu koju ništa ne može ni poboljšati ni pogoršati. Od tada sam mnogo puta bio svjedokom njegove mudrosti, divno prilagođene umovima onih koji mu prilaze, mudrosti koja uravnoteženo izbija iz nepresušnog izvora živog iskustva. Ona izvire iz ljubavi i dotiče čovjeka kao ljubav – silna, autentična i čista.“

U južnom Portugalu njegovi su poklonici izgradili ašram naziva Monte Sahaja, gdje se odvijaju intenzivni programi, a Mooji je i autor nekoliko knjiga koje su istinski biseri duhovnosti: Before I am (Prije Ja jesam: Direktno prepoznavanje istine), Breath of the Absolute (Dah apsoluta: Manifestirano i nemanifestirano su jedno); Writing on Water (Pisanje po vodi: Spontani iskazi, uvidi i crteži).

Vježba samoispitivanja

U knjizi Prije Ja jesam: Direktno prepoznavanje istine  Mooji objašnjava što je samoispitivanje i kako ga „vježbati“:
„Počni s: Ja jesam, ja postojim. To je najprirodnija potvrda i znanje. Osjećaj postojanja spontano je prisutan u tebi i tome te nitko nije naučio. Budi svjestan tog jednostavnog intuitivnog osjećaja i ne povezuj ga s drugim mislima. Osjeti kako je to biti samo prisutan u ovom trenutku, bez ikakve težnje ili namjere.
I ne pomišljaj da radiš nešto posebno. Ostani miran iznutra. Ako iznenada naiđe val misli, ne paničari. Nema potrebe da ih kontroliraš ili potiskuješ. Samo ih pusti da se kreću bez tvog upletanja. Promatraj ih nepristrano. Ostani bez ikakve namjere. Budi tih. Zamisli da stojiš na peronu željezničkog kolodvora.

Vlakovi dolaze, zaustavljaju se, vrata se otvaraju, zatvaraju, vlakovi kreću dalje. Ti ne moraš ući. Slično tome, jednostavno promatraj aktivnost misli koje se pojavljuju na ekranu svijesti. Ne unosi se. Vidjet ćeš kako se misli i dojmovi sami od sebe kreću dalje. Ostani neutralan.

Osjeti kako dah teče bez napora, bez volje i naprezanja. Prati kako funkcioniraju tvoja osjetila, osjećaj unutarnjeg i vanjskog; svaka pojava događa se sama od sebe, neplanirano i bez prinude. Sve što se javi kao misao, osjećaj, kretnja ili dojam mirno primjećuješ. Sve se pojavljuje, a tvoje biće se ne uzbuđuje. Mirno i s lakoćom promatraš. Čak i svijest o sebi, osjećaj ‘Ja jesam’. Ne ulaži veći napor nego što je potrebno. Ovdje si. Ono što niti čini niti poništava, niti upravlja aktivnošću niti je pod njenim utjecajem, što je bez napora svjesno, a ipak spokojno i nepristrano, to je tvoje istinsko biće. Ni iza ni ispred, ni iznad ni ispod, ono je nesmješteno, nerođeno, beskrajno postojanje.

Potom promatraj promatrača: Tko sam ja? Ispituj u sebi, ali ostani miran i pozoran. Ne skupljaj nikakve odgovore i zaključke; svaki odgovor će biti i može biti samo mišljenje, ideja ili koncept. Ne veži se ni za kakav koncept. Odvrati pažnju od objekta i usmjeri je na promatranje subjekta. Što je i gdje je promatrač? Ostani nijem i neutralan. Promatranje sad treba biti sve pozornije. Zatim ponovo prati osjećaj ‘Ja jesam’. Što je ‘Ja’? Odakle se pojavljuje? Motri. Što pronalaziš?   

Želite li doznati više o Moojijevim predavanjima i programima, posjetite web stranicu www.mooji.org.