Razmišljamo li o tome što znači biti u odnosu? Veoma brzo dozvolimo da odnos prijeđe u naviku, prihvaćamo ga kao nešto što se podrazumijeva, zauzimamo određeni stav ne tolerirajući nikakva odstupanja. Čak ni na trenutak ne dozvoljavamo da se pojavi trunka nesigurnosti. Sve je tako utvrđeno, sigurno, tako ustaljeno da nema ni najmanje mogućnosti da ih blagi vjetar, lagani povjetarac, oživi. I to nazivamo odnosima.

Ali, ako pažljivo pogledamo, vidjet ćemo da je odnos nešto mnogo suptilnije; brži od munje, a ipak beskrajno velik, jer odnos je život, a život znači konflikt. Želimo od svojih odnosa napraviti nešto nepromjenljivo, da bismo njima lakše mogli upravljati. I tako odnosi gube svoj miris, svoju ljepotu. To se događa jer ne volimo istinski. Voljeti je najviše od svega jer u ljubavi zaboravljamo sebe...