Visoka osjetljivost i neizmjerna energija

Oni koji su sigurni u postojanje indigo djece, dali su nam smjernice kako ih prepoznati: odlikuju se brzom logikom, posebnom nadarenošću, dubokim emocijama i željom da pružaju ljubav ljudima oko sebe. Vrlo su inteligentna i kreativna. Teško prihvaćaju autoritete. Ako ne nađu sebi slične, radije se osamljuju.

Nisu sklona kompromisima. Njihov imunosni sustav znatno je jači nego kod prosječne osobe. Produhovljena su kao što to ponekad odrasli mogu biti. Puna su samopouzdanja. Posjeduju visoku osjetljivost i neizmjernu energiju. Znanja upijaju kao spužve, ali samo ako ih zanima ono o čemu uče. Sve nametnute aktivnosti brzo im dosade. Vrlo su intuitivna. Odaju dojam da su starija jer je način na koji se ponašaju i govore znatno zreliji.

Djeca s nedječjim razmišljanjima

Njihova razmišljanja nisu tipična dječja. Ona su zabrinuta nad pitanjima o smislu života, postanku svijeta, ekološkim prijetnjama. Imaju važne životne ciljeve. Ezoteristi su uvjereni da će od svih ljudskih bića jedino ta djeca preživjeti kataklizmu koja će uskoro opustošiti svijet. Nazivaju ih još i djecom sunca ili djecom tisućljeća...

U knjizi Djeca novog doba – dar indigo djece Carolina Hehenkamp tvrdi da indigo djeca „dolaze“ samo roditeljima koji su spremni za taj izazov. Danas je teorija o postojanju indigo djece toliko popularna da postaje moda, trend.

Broje se u milijunima?

Odakle indigo djeca među nama? Neki istraživači ovog fenomena tvrde da indigo djece ima na desetke tisuća diljem svijeta. Drugi smatraju da ih ima mnogo više, između petnaest i dvadeset milijuna. Podijeljena su u pet generacija, a prva se pojavila već pedesetih godina 20. stoljeća.

S vremenom su se i indigo djeca mijenjala, pa njihovu treću generaciju karakterizira slab imunitet, čest hiperaktivni poremećaj i sl. Zaista, broj djece s poremećajem pozornosti i sindromom hiperaktivnosti, opsesivno-kompulzivnim poremećajem i autizmom već je desetljećima u porastu. Proučavajući ih, pedijatri su došli do zaključka da njihovi poremećaji nisu neurološki fenomeni, već odlika do tada nepostojećeg psihološkog profila djeteta.

Plava aura

Iako su podaci o njihovoj sposobnosti i brojnosti različiti, indigo djeci zajedničko je to što imaju plavu auru, pa otuda potječe i naziv: indigo dijete. Naime, svatko od nas zrači određenu frekvenciju, tj. elektromagnetsko polje koje se može interpretirati kao boja aure. Njezine boje razlikuju se od osobe do osobe, a predstavlja odraz naše aktivnosti i znanstveno je prihvaćena. Neki ljudi tvrde da je mogu vidjeti. (Takva je i Barbara Bowers, a njezina knjiga Kakva je boja vaše aure? jedna od boljih o ovoj temi.)

Svaka od mogućih boja aure ima svoje odlike. Plava predstavlja čeonu čakru, centar odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti. Upravo su te sposobnosti izražene kod indigo djece i upravo ona imaju plavu auru. Budući da se boja aure može i fotografirati Kirlianovom fotografijom, znamo da je, statistički promatrano, broj djece s plavom aurom zaista u porastu, posebno posljednjih petnaest godina. Ali to još nije potvrda nekih posebnih sposobnosti ili „šeste rase“.PageBreak

djeca
Domagoj Blažević djeca
Drukčiji roditelji

Kao pedagog koji je svakodnevno u kontaktu s desecima djece, znam da su generacije danas drukčije nego prije nekoliko desetljeća. Današnje imaju drukčiju vrstu pozornosti. Misle brže, kreativnija su, koncentracija im je kraća. Sve se više opiru autoritetima moći, ali rado žele čuti autoritete iskustva i znanja. Traže objašnjenu, jasnu komunikaciju, pa tako ni odgovori kao što je „zato što ja tako kažem“ više nisu vrijedni njihove poslušnosti. Sve je više netipične djece i izvjesno je da će ona, kao i svaka dosadašnja generacija, biti kreatori budućih vremena.

Na promjene u načinu razmišljanja, ponašanja ili osjećanja svake generacije utječu vršnjaci, mediji, okruženje u kojemu odrastaju, ali najviše roditelji. Međutim, i roditelji današnjice drukčiji su nego njihovi roditelji. Današnji su, srećom, spremniji učiti od svoje djece i roditeljstvo shvaćaju kao zajedničko odrastanje, interakciju.

Odlični dijagnostičari

Zato je teško povući granicu između suvremenih generacija i indigo djece. Iako znanost tek treba dokazati postojanje posebno naprednih, a ako ne njih, onda svakako njihovih sposobnosti, danas postoje škole specijalizirane za indigo djecu i brojni priručnici za roditelje u kojima mogu učiti kako se ponašati prema svojem indigo djetetu. Vrijedna spomena je knjiga Indigo djeca Li Kerol i Jana Tobera. Prije nekoliko godina pojavili su se i prvi filmovi s ovom tematikom (Indigo evolucija redatelja Jamesa Twymana o teškoći uspostavljanja odnosa između jednog djedice i njegova indigo unuka, djeteta budućnosti).

I znanstvenici su počeli eksperimentirati i proučavati „indigo fenomen“. Devedesetih godina u Kini je provedeno istraživanje njihovih sposobnosti za dijagnostiku bolesti bez medicinskih uređaja. Sedmero od desetero djece pravilno je dijagnosticiralo bolesti mozga i oboljenja jetre. Kod trudnica je svih desetero točno utvrdilo položaj ploda i pogađalo spol djeteta. Internet je prepun stranica o ovoj temi i testova tipa „kako prepoznati indigo dijete“ ili „je li vaše dijete indigo“.

Pitanja u tim testovima često su nevješto formulirana, pa čak i ako na svako odgovorite sa „da“, to ipak nije pouzdan pokazatelj da je vaše dijete nadareno ili specifično na neki način. Neka od uobičajenih pitanja su: ima li vaše dijete izrazit osjećaj vlastite važnosti; ima li teškoća s disciplinom i autoritetima; sanja li vaše dijete često na javi; odbija li učiniti nešto što mu se nameće kao obveza... Potvrdni odgovori na ova pitanja govore više u prilog tomu da je vaše dijete tipični predstavnik moderne generacije nego da je dio nekakve više rase.

Kristalna djeca

I to nije sve. Sve su brojniji i oni (na primjer Wendy Chapman i Lorri Johnson) koji govore o još naprednijoj generaciji indigo djece, koju nazivaju kristalnom djecom. Prema njihovu mišljenju, to su posebno napredna autistična djeca sposobna upijati sve vibracije iz okruženja (elektromagnetske, fizičke, emotivne...). Te „hodajuće antene“, kako ih nazivaju, stalno su u vlastitom svijetu boja, mirisa, zvukova, emocija... Njihova je jedina zaštita od tog unutarnjeg kaosa potpuna zaokupljenost jednim objektom ili aktivnošću koju neprestano ponavljaju (ponašanje tipično za autističnu djecu). S toga gledišta autizam postaje sredstvo samozaštite za kristalnu, tj. hipersenzitivnu djecu.

Ipak, ni u jednom mediju nikad se nije provukla mogućnost da indigo fenomen može na bilo koji način biti negativan za samo dijete. A mene samo to zanima. Zaista, nisam sigurna da su djeca koja su zabrinuta nad sudbinom svijeta i opterećena svjetskim problemima, ili ona koja čitaju tuđe misli, sretnija. Voljela bih da djeca ostanu djeca.