Šira slika

Budući da u našem jeziku ne postoje riječi kojima bih adekvatno mogla opisati ono što sam doživjela u onostranom svijetu, nerijetko se koristim metaforom tapiserije kao simbolom koji prikazuje da su naši životi isprepleteni s drugim životima. Zamislite milijarde niti od najrazličitijih materijala, blistave od života.

Jedinstvene niti predstavljaju svakog pojedinog čovjeka koji je ikada živio, a sve su suptilno isprepletene i stvaraju čudesne slike kompliciranih, raznobojnih obrazaca. Niti se isprepleću, ovijaju se jedna oko druge i jedna kroz drugu, okružene blještavom ljepotom i ljupkošću. Cijela se tapiserija doima živom, ona je živa tvorevina u kojoj sve pojedinačne niti oblikuju planine, oceane, slonove, nebodere, zrakoplove, ležajeve, vas, mene i sve ostalo što postoji.

Svaka je nit nužna

Sad zamislite da pratite jednu nit dok putuje tapiserijom, prelazeći preko nekih niti i ispod drugih, dodirujući neke niti, a neke ne. Jedna nit ne dodiruje sve ostale izravno, ali neke od onih koje dodirne dodiruje druge niti u cijelom tkanju. Kao cjeline, sve se niti povezuju i stvaraju prekrasno povezano i kozmičko umjetničko djelo koje priča posebnu i uravnoteženu priču. Ne možemo izvući nijednu pojedinačnu nit, a da ne promjenimo cijelo tkanje. Svaka je nit nužna za cjelovitu tapiseriju i presudan je element priče. Ona jedna nit koju smo pratili metafora je vas i vašeg života.

Dok živimo ovdje, na fizičkoj razini, ne možemo sagledati cjelovitu tapiseriju, sa svim njezinim pričama i slikama, te način na koji svaka pojedna nit pridonosi cjelini. Svjesni smo samo svog sadašnjeg trenutka, jedne točke u vremenu u putovanju naše niti. S tog ograničenog stajališta mi dajemo sve od sebe s onim što u svakom trenutku znamo da bismo istkali priču koju želimo ispričati. Možda ćemo poslije požaliti što smo istkali upravo tu priču, ali u tom trenutku nismo bili dovoljno mudri.

Sve je onako kako treba biti

Bez obzira na to, važno je prisjetiti se da kako god sagledavamo priču sa stajalište fizičkog svijeta, cjelokupna tapiserija je savršena sa stajališta onostranog svijeta. S te više točke gledišta sve je upravo onakvo kakvo i treba biti. Ništa ne možemo poboljšati! Dok sam bivala u drugom svijetu, sebe nisam doživljavala kao jednu jedinu nit. Imala sam sveznajući pogled na cjelinu i mogla sam vidjeti, osjetiti i razumjeti cijelu priču koja se tka zauvijek, kao i spoznati kako sam ja sama povezana sa svim drugim nitima, vežući se sad s jednom, sad s drugom.

Svi smo mi povezani. Što jedno od nas napravi, to djeluje na sve ostale, na cijelu tapiseriju. Sa obuhvatnijeg stajališta svemira sve je upravo tako kako se i trebalo dogoditi. Sada znam da se trebam osloboditi osjećaja krivnje i vjerovati da je u ovoj čudesnoj, beskonačnoj, kozmičkoj tapiseriji sve upravo onako kako i treba biti.