Učitelj je sa svojim učenikom hodao kroz arapsku pustinju i svaki je trenutak putovanja koristio kako bi učenika učio o vjeri.

“Povjeri svoje brige Bogu“, rekao je. “Jer On nikada ne napušta svoju djecu.“

Kada su se navečer utaborili, učitelj je zamolio učenika da zaveže konje za obližnju stijenu. Učenik je otišao do stijene, ali se tada sjetio onoga što je naučio toga dana. “Učitelj me sigurno testira. Istina je da bih konje trebao povjeriti Bogu.“

I ostavio je konje slobodnima.

Ujutro je vidio da su životinje pobjegle. Ogorčeno se obratio učitelju: “Ti ne znaš ništa o Bogu! Jučer sam naučio da trebam slijepo vjerovati u Božju providnost i zato sam konje prepustio njemu na brigu, a životinje su nestale.“

“Bog je želio paziti na konje“, odgovorio je učitelj. “Ali u trenutku kada je trebao pomoć da ih zavežeš za stijenu, ti mu nisi pomogao.“