Bješe jednom val u oceanu koji je uživao u toplini sunca i brzini povjetarca.
Dok se približavao obali, osmjehivao se svemu što ga okružuje.

No odjednom je primijetio da valovi ispred njega, jedan po jedan, svom snagom udaraju u greben i bivaju razbijeni u kapi.

“O Bože“, zavapio je val. “Čeka me ista sudbina kao i njih. Uskoro ću se i ja razbiti i nestati!“

U tom je trenutku njemu u susret dolazio drugi val i kada je vidio njegov strah, upitao ga je: “ Zašto si tako uznemiren? Pogledaj kako je divno vrijeme, pogledaj sunce, osjeti povjetarac…“

Prvi mu je val odgovorio:
”Zar ne vidiš? Pogledaj kako su valovi ispred nas žestoko udarili u greben, na kako su užasan način nestali. Uskoro ćemo postati ništa, baš poput njih.“

“O, ali ti ne razumiješ“, reče mu drugi val.
“Ni nisi val. Ti si dio oceana.“

Izvor: paulocoelhoblog.com