Uzimanje vrlina zdravo za gotovo
Kada započinjemo ljubavnu vezu, fokus nam je na partnerovim vrlinama. Oduševljeni smo njegovim načinom razmišljanja, pristupom, sposobnostima i izgledom. Cijenimo svaku sitnicu koju učini za nas i brzo opraštamo pogreške.
No u nekom trenutku počinjemo uzimati njegove vrline zdravo za gotovo. Ana Bučević, motivacijski govornik i autor, objasnila je to u jednom od svojih videa i naglasila da s vremenom sami prebacujemo fokus na mane jer smo na vrline već navikli. Zato nam se katkad dogodi da počnemo cijeniti ono što imamo tek kada to izgubimo.
Kako bismo to izbjegli, trebamo se svakodnevno podsjećati zbog čega smo sa svojim partnerom. On i dalje ima svoje vrline i sve ono u što smo se zaljubili. Mi smo ti koji biramo hoćemo li razmišljati o tome i cijeniti zajedničke trenutke ili ćemo raditi galamu jer nije oprao posuđe.
Usredotočenost na primanje
Kao što smo u stanju uzeti partnera zdravo za gotovo, tako smo i u stanju okrivljavati ga za sve ono što ne funkcionira u vezi. Imamo određena očekivanja i ako se ne ispune, partner nam postaje glavni krivac.
Ana Bučević spomenula je jedno odlično pitanje koje se vjerojatno rijetko zapitamo, a to je „Kako je tebi sa mnom?“. Koliko često razmišljamo o tome kako je našem partneru s nama? Da li jedva čeka doći doma s posla da provedete vrijeme zajedno? Što mu još možemo pružiti da bismo mi postali bolji partner?
Umjesto da razmišljamo o ovakvim pitanjima, češće nam je fokus na onome što partner treba napraviti za nas da bismo mi bili sretni.
„Mislimo da je poanta u tome da nam netko drugi pruži ljubav. Dokle god očekujete da vas netko drugi ispuni, nikada nećete biti sretni i zadovoljni“, rekla je Ana Bučević. Iako nam je lakše kriviti druge za situacije u kojima se nalazimo, sreća je stvar odluke i moramo preuzeti tu odgovornost.
Partner je tu da s njim budemo sretniji i da nam život bude ljepši u zajedništvu. Ali on nije tu da nadomjesti ono što nam nedostaje. Maknimo fokus s partnera i onoga što bi on trebao dati nama te razmišljajmo o tome što mi možemo pružiti.
Stajanje u mjestu
Ponekad se uljuljkamo u lažni osjećaj sigurnosti zbog kojeg mislimo da se više ne trebamo truditi jer smo postigli što smo htjeli. No da bismo i za 10 ili 20 godina jednako uživali s partnerom, potrebno je stalno ići naprijed.
S našim osobnim napretkom raste i naša veza. Ako nismo dovoljno posvećeni sebi i ako se redovito ne preispitujemo, onda ni veza nema prostora za razvoj.
Ana je to rekla na vrlo jednostavan način: „Vama treba samo biti bitan vaš odnos s vama, ne s nekim drugim.“ Sve dok nismo u skladu sami sa sobom, ne možemo biti ni s drugima. Kada bismo se više bavili sobom, a ne partnerom, naš doživljaj veze postao bi potpuno drugačiji.
Da bismo to ostvarili, potrebno je pomaknuti se s mjesta i odlučiti se za napredak. Jedino konstantnim radom na sebi možemo ulagati u vezu.
Na taj način svakodnevno osvježavamo svoj odnos, postajemo najbolja verzija sebe i pružamo partneru slobodu da bude isto. Tada možemo s uzbuđenjem zajedno koračati kroz život, dijeliti iskustva kao životni partneri i zaljubljivati se ponovno jedno u drugo iz dana u dan.
.png)
.png)
