U kantini jednog njemačkog sveučilišta, crvenokosa je studentica, bez sumnje Njemica, uzela pladanj s ručkom i sjela za stol.

Tada je shvatila kako je zaboravila pribor za jelo te je ustala kako bi otišla po njega.

Vraćajući se, ostala je iznenađena kada je ugledala tamnoputog muškarca, najvjerojatnije Afrikanca, kako sjedi za stolom i jede hranu s njezina pladnja.

Djevojka se osjećala zbunjeno i uzrujano, ali je istog trenutka promijenila stav, pretpostavivši kako Afrikanci nisu upoznati s europskim običajima kada je riječ o privatnom vlasništvu i privatnosti.

Isto tako je pretpostavila da možda mladić nema dovoljno novca da plati svoj vlastiti obrok.

U svakom slučaju, odlučila je sjesti nasuprot njega i uputila mu je prijateljski osmijeh.

Mladić joj je uzvratio ljubaznim i toplim osmijehom.

Djevojka se poslužila jelom i dijelila obrok s tamnoputim mladićem s nevjerojatnim užitkom i ljubaznošću.

U skladu s tim, on je uzeo salatu, ona je pojela juhu, zatim su podijelili varivo i na kraju je jedno od njih pojelo jogurt a drugo voćku.

Cijela je situacija bila začinjena brojnim osmjesima – njegovi su bili sramežljivi, a njezini ohrabrujući i ljupki.

Kada su pojeli ručak, djevojka je ustala kako bi uzela šalicu kave.

Tada je shvatila da se na naslonu stolca iza tamnoputog muškarca nalazi njezin kaput, a na stolu netaknut pladanj s hranom.

“Ovu sam autentičnu priču posvetio svim ljudima sa željom da im pomognem osvijestiti kako bi bilo puno bolje da se oslobodimo predrasuda i mogućnosti da se osramotimo poput Njemice koja je smatrala da je vrlo civilizirana dok joj je, očito vrlo educiran Afrikanac, dopustio da s njim podijeli obrok, istovremeno misleći: kako li su čudni ovi Europljani.“