Jedan je vrlo imućan čovjek zamolio učitelja zena da napiše tekst koji će ga uvijek podsjećati na to koliko je bio sretan sa svojom obitelji.

Učitelj zena je uzeo komad papira i prekrasnom kaligrafijom napisao: “Otac je umro. Sin je umro. Unuk je umro.“

“Što?, upitao je bijesan bogataš. “Tražio sam te da napišeš nešto inspirativno, neko učenje o kojem će buduće generacije s poštovanjem moći kontemplirati, a ti si mi dao ove negativne i depresivne riječi.“

“Tražio si od mene nešto što će te uvijek podsjećati na sreću koju si dijelio sa svojom obitelji. Ako tvoj sin prvi umre, svi će biti shrvani tugom. Da tvoj unuk umre prvi, bilo bi to nepodnošljivo iskustvo.“

“No ako tvoja obitelj počne nestajati redom koji sam zapisao, znači da je riječ o prirodnom poretku života. Tako će se, bez obzira na bolne trenutke kroz koje svi prolaze, generacije nastaviti i tvoja će ostavština biti trajna.“