Pronalazak Boga u parku

Abe je bio neustrašiv i samostalan čak i u 85. godini života, no nakon blažeg moždanog udara njegov je sin inzistirao da se preseli k njemu. Abeu je nedostajao odlazak u park koji se nalazi u blizini njegova starog stana, pa ga je jedne subote odlučio potražiti.

Kada je postao dezorijentiran, upitao je dječaka po imenu Timmy gdje se nalazi taj park. Timmy je rekao kako bi ga volio odvesti do parka, ali nema vremena jer traži Boga. Trebao je s njim porazgovarati o razlozima razvoda njegovih roditelja.

“Možda se Bog nalazi u parku“, rekao je Abe. “I ja bih volio porazgovarati s njim o tome zašto me učinio bespotrebnim.“ Stoga su zajedno krenuli u potragu za Bogom.

Kada su stigli u park, Timmy je počeo plakati zbog razvoda svojih roditelja, a Abe je položio dlanove na njegovo lice, pogledao ga u oči i rekao: “Timmy, ja ne znam zašto se ružne stvari događaju, ali znam da ti za njih nisi kriv. Znam da si ti dobar dječak, da te roditelji puno vole i da će sve biti u redu.“

Timmy je snažno zagrlio Abea i rekao: “Jako sam sretan što sam te upoznao. Hvala, mislim da sam sada spreman vratiti se kući.“

S druge strane ulice stajala je Timmyjeva majka i vidjevši njih dvojicu kako se grle, zabrinuto je upitala sina: “Tko je bio taj čovjek?“

“Ja mislim da je to Bog“, odgovorio je Timmy.

“Je li ti on to rekao?“, upitala je majka.

“Nije, ali kada me zagrlio i rekao mi da će sve biti dobro, zaista sam se osjećao bolje. To samo Bog može.“

Kada je Abe stigao kući, sin ga je ljutito upitao: “Pa dobro, gdje si bio?“

“Bio sam u parku s Bogom.“

“Stvarno? Zašto misliš da si bio s Bogom?“

“Zato što mi je poslao dječaka kojem sam bio potreban, a kada me zagrlio, osjetio sam kako mi Bog govori da više nisam bespotreban.“