“Što radimo na Zemlji?“, upitao sam učitelja.

“Iskreno? Ne znam. Promatrao sam to iz mnogo kutova, iz svijetlih i mračnih mjesta; danas sam uvjeren da nitko ne zna. Samo Bog zna“, odgovorio je.

“To baš i nije dobar odgovor za jednog učitelja“, rekao sam mu.

“To je iskren odgovor. Znam mnogo ljudi koji će ti detaljno objasniti značenje našeg postojanja. Nemoj im vjerovati, ti ljudi govore drevnim jezikom i vjeruju samo u ono što mogu objasniti.“

“Znači li to da ne postoji razlog našeg života?“, pitao sam s nevjericom.

“Ne razumiješ što ti govorim. Rekao sam da ja ne znam razlog. Ali naravno da postoji razlog zašto smo ovdje i Bog ga zna.“

“Zašto nam ga ne otkrije?“, bio sam uporan.

“On ga otkriva svakome od nas, ali to čini jezikom koji često ne prihvaćamo jer nema logike – a mi smo navikli na upute i formule.

Naše srce zna zašto smo ovdje. Tko god sluša svoje srce, slijedi znakove i živi svoju Osobnu legendu, razumjet će da sudjeluje u nečemu, čak iako to neće shvaćati na racionalnoj razini. Postoji vjerovanje da u sekundi prije svoje smrti shvatimo pravi razlog svog postojanja. U tom trenutku se rađaju Pakao i Raj.“

“Ne razumijem“, rekao sam mu zbunjeno.

“U toj sekundi, Pakao nam služi da se osvrnemo na svoj život i znamo da smo propustili priliku poštivati Boga i slaviti čudo života. Raj nam služi da možemo reći: “Činio sam pogreške ali nisam bio kukavica: Živio sam i učinio sam što sam morao.“ I Pakao i Raj pratit će nas još dugo, ali ne zauvijek“, odgovorio je.

“Kako mogu znati da zaista živim svoj život?“, upitao sam.

“Tako što ćeš umjesto gorčine osjećati entuzijazam. To je jedina razlika. Osim toga, čovjek mora poštovati Misterij i ponizno prihvatiti da Bog ima plan za nas. Velikodušan plan koji nas približava njemu i koji opravdava ove milijune zvijezda, planeta, crnih rupa i ostalog što vidimo večeras na nebu.“

“Jako je teško živjeti bez objašnjenja“, zavapio sam.

“Možeš li objasniti zašto čovjek mora davati i primati ljubav? Ne možeš. A s time živiš, zar ne? Ne samo da živiš s time, već je ljubav najvažnija stvar u životu. A za to ne postoji objašnjenje.

Isto tako ne postoji objašnjenje za život. Ali postoji razlog zašto smo ovdje i moraš biti dovoljno ponizan da to prihvatiš. Vjeruj mi; život svakog čovjeka ima značenje bez obzira na to što on griješi i troši većinu svog života na zemlji tražeći odgovore dok u međuvremenu zaboravlja živjeti.

Mogu ti dati primjer trenutka kada sam bio blizu razumijevanja ovoga. Stigao sam na pedesetu godišnjicu mature u školu koju sam pohađao kao tinejdžer. Susreo sam se sa starim prijateljima, pili smo i pričali iste šale kao i prije pola stoljeća.

U jednom trenutku pogledao sam na školsko igralište i vidio sebe kao dijete koje se igra i promatra život s divljenjem i velikim zanimanjem. Odjednom je to dijete poprimilo fizički oblik i prišlo mi.

Pogledao me i nasmiješio se. Tada sam shvatio da nisam izdao svoje mladenačke snove, da je to dijete koje sam nekada bio i dalje ponosno na mene. Shvatio sam da razlog za život koji sam imao kao dijete i dalje živi u mojem srcu.

Pokušaj živjeti jednakim intenzitetom kao dijete. Ono ne traži objašnjenja; ono kreće u svaki novi dan kao da je riječ o avanturi, a noću spava umorno i sretno.“

Izvor: paulocoelhoblog.com