Vježba prisutnosti dok čekate

Kad god se zateknete kako čekate – u redu u prodavaonici, nekoga tko kasni ili da ikona „Molim, pričekajte“ nestane sa zaslona vašeg računala – shvatite to kao priliku za vježbanje pozornosti, meditaciju ili molitvu. Postoji nekoliko dobrih vježbi pozornosti dok čekate. Jedna je od njih pozornost usmjerena na dah. Započnemo s nekoliko dubokih udisaja kako bismo iz tijela lakše otpustili napetost koja se nagomilala zato što smo prisiljeni čekati ili zato što osoba s kojom imamo dogovor možda kasni.

Pronađite mjesto u tijelu gdje ste najviše svjesni daha – nosnice, prsa ili trbuh – i usredotočite se na osjete u tom dijelu, opažajući njihovu stalnu mijenu. Još jedna korisna vježba dok čekate jest osluškivanje zvukova, otvaranje i širenje sluha kako bismo obuhvatili cijelu prostoriju. Ostale su dobre vježbe pružanje ljubavi i topline svojem tijelu i opuštanje na izdisaj: pri svakom izdisaju osvrnite se na napetost nakupljenu negdje u tijelu – oko očiju ili usta, u ramenima ili trbuhu – i pustite da omekša. Kada se uhvatite kako se počinjete uzrujavati zato što ste prisiljeni „čekati“, podsjetite se: „Baš dobro! Sad mogu vježbati održavanje pozornosti.“

Dublje pouke

Primjenom ove vježbe s vremenom naučite rano raspoznavati tjelesne prom­jene koje prate nadiruće negativne misli i emocije, kao što je nestrp­ljenje zbog toga što čekamo ili ljutnja zbog „tog idiota“ ispred nas u redu za blagajnu. Svaki put kada nam pođe za rukom zastati i ne dopustiti negativnom stanju uma da nas preplavi (recimo, uzrujavanje u prometnoj gužvi ili ljutnja na sporog blagajnika), uklanjamo uobičajen i nezdrav obrazac srca/uma. Uskraćujemo li umu njegovu naviku ustrajnog prepuštanja uvijek istim negativnim stanjima, s vremenom će ova navika nestati. Potrebno je dosta vremena, ali djeluje. I vrijedno je toga, jer i svi oko nas imaju koristi.

Mnogi od nas procjenjuju svoju vrijednost na osnovi produktivnosti. Da danas nisam ništa proizveo, da nisam napisao knjigu, održao govor, ispekao kruh, zaradio novac, nešto prodao, nešto kupio, to bi značilo da sam protratio dan i da sam gubitnik. Nimalo ne priznajemo sebi u zaslugu uzimanje vremena za „postojanje“, samo za to što smo prisutni. „Čekanje“ je dakle izvor nezadovoljstva. Zamisli što bih sve za to vrijeme mogao obaviti!

Pa ipak, kad biste upitali ljude do kojih vam je stalo što najviše žele od vas, vrlo je vjerojatno da bi odgovorili nešto poput „tvoju prisutnost” ili „tvoju pažnju i ljubav”. Prisutnost nema ništa s mjerljivom vrijednoš­ću, osim pozitivnih osjećaja, podrške, prisnosti i sreće. Kada prestanemo biti zauzeti i produktivni, i umjesto toga smo samo mirni i svjesni, mi sami također osjećamo podršku, prisnost i sreću, čak i kad nitko nije u našoj blizini. Ovi su pozitivni osjećaji „proizvod” koji je vrlo tražen, ali se ne može kupiti. Oni su prirodna posljedica prisutnosti. Oni su naslijeđeno pravo koje smo zaboravili da imamo.

Spoznaje

Ovu sam vježbu otkrila kada sam još bila nevična meditaciji, a radila sam kao pripravnica u velikoj bolnici i imala jedva dovoljno vremena za odlazak u toalet. Dva zen-učitelja došla su posjetiti me u bolnicu. Užurbano sam ušla u čekaonicu mrmljajući isprike što sam ih pustila da čekaju. „Nema problema“, rekao je jedan. „Tako smo neočekivano dobili nešto vremena za meditaciju.“ O, da.

Ova je vježba odgovor na pitanje „Kada mogu – kao vrlo zaposlena osoba – vježbati pozornost?“ Nije potrebno odvojiti mnogo vremena za održavanje pozornosti (iako to svakako ne može škoditi). Prilike za to javljaju se cijelog dana. Kada smo prisiljeni čekati, recimo zbog prometnog zastoja, naš je instinkt raditi nešto što će nam odvratiti pozornost od nelagode čekanja. Upalimo radio, uzimamo mobitel i zovemo nekoga ili pišemo poruke, ili samo sjedimo i kipimo.

Vježbanje pozornosti dok čekate pomaže vam pronaći mnoge trenutke u danu kada možete probuditi i uzdignuti pokoju nit svijesti iz složenog tkanja svoga života u kojem svijest leži prikrivena i spava. Čekanje, tu uobičajenu pojavu koja najčešće proizvodi negativne emocije, moguće je pretvoriti u dar, dar u obliku slobodnog vremena za vježbu. Um od toga ima dvostruku korist: kao prvo, napušta svoja negativna stanja, a kao drugo, dobiva blagotvorne učinke čak i sa samo nekoliko minuta vježbanja tijekom dana.

Moj prvi ”učitelj čekanja” bio je moj vrlo strpljivi otac. Nedjeljom ujutro običavao je odjenuti odijelo i kravatu te sjesti u automobil gdje bi čitao nedjeljne novine. U međuvremenu, njegova supruga i tri kćeri ušle bi jedna po jedna u automobil, a zatim izašle i vraćale se mnogo puta po rukavice, torbice, ruževe za usne, čarape bez rupa, kopče za kosu, knjige za vjeronauk i tako dalje. Tek kad je trčanje i lupanje vratima prestalo, on bi podigao pogled, mirno složio novine i pokrenuo motor.Završna riječ: Ne budite ojađeni kad morate čekati; radujte se dodatnom vremenu koje imate za vježbanje potpune prisutnosti.