Uz mnoge aktivnosti kojima se bavimo, često zaboravljamo onu najprirodniju i nama najpotrebniju – hodanje. No, hodati ne znači samo pružati nogu pred nogu, potrebno je vratiti se samim temeljima svog tijela i načina na koji se krećemo ...
Nesvjesni hod
Kako jedna prirodna, urođena kretnja poput hodanja može biti tako teška, pomislila sam nakon susreta s kineziologinjom Ana-Marijom Jagodić Rukavinom na stazama zagrebačkog parka Maksimir. Hodamo od trenutka kad puzanje zamijenimo prvim koracima.
Približno godinu dana nam je potrebno da savladamo tu kompleksnu koordinacijsku vještinu, a nakon toga, kroz život, nastavljamo hodati potpuno nesvjesno – ne pridajući svom koraku pozornost, kao ni disanju. Hodamo po nekom svom unutarnjem impulsu, prema modelu koji smo usvojili od roditelja i društva, te kroz vlastiti rast i razvoj.
Ako nepravilno hodamo, nepravilno i trčimo, plešemo, vozimo bicikl...
Svatko od nas, poput otiska prsta, ima autentičan, individualan način hodanja. Međutim, koristimo li pritom ispravno svoje tijelo u većini je slučajeva vrlo upitno, ističe zagrebačka magistra kineziologije. A ako nepravilno hodamo, zaključila je, onda i nepravilno trčimo, plešemo, planinarimo, bicikliramo... U tom slučaju svaki korak koji napravimo može uzrokovati povredu, pa s vremenom možemo početi patiti od bolova u leđima, žaliti se na ukočeno rame, osjećati neugodu u desnom koljenu, kuku...
Da bismo to popravili, potrebno je ponovo napraviti svoj prvi korak – onaj osviješteni korak koji će nas vratiti izvornom, pravilnom načinu hodanja. To je moguće pomoću Body Trackinga, vrste svjesnog hodanja koja nas vraća osnovi ljudskog kretanja. Uči nas kako tijelo modernog čovjeka, naučenog na sjedilački način života, vratiti urođenom pokretu – tzv. križnom sustavu kretanja (suprotna ruka, suprotna noga) dok istodobno koristimo i tijelo i um.
Pet koraka do svjesnog hodanja
Križna kretnja
„Sjedenje oslabljuje mišiće, zglobove, tetive i fascije (vezivne ovojnice mišića, zglobova, tetiva), pa prerano počinjemo osjećati zdravstvene tegobe, a takav način života ne pomlađuje ni naš um. Zbog slabe komunikacije između unutarnjih organa i raznih tjelesnih sustava mozak isto tako ubrzano stari jer ne dobiva informacije iz tijela, nego samo iz okoline“, navodi kineziologinja problematiku sedentarnog načina života. Pojašnjava da dvije polutke mozga komuniciraju s tijelom po dijagonalama.
„Lijeva polutka komunicira s desnom stranom tijela, a desna polutka s lijevom stranom. Hodanje kao tzv. križna kretnja tijela najprirodniji je, ali i najkompleksniji koordinacijski pokret koji nam pomaže da ponovo uspostavimo komunikaciju sa svojim tijelom.
Dok treniramo, odnosno osvještavamo i balansiramo svoje unutarnje dijagonale, vježbamo i svoj mozak – komunikaciju unutar lijeve i desne hemisfere, ali i tijelo – komunikaciju unutar lijeve i desne strane tijela“, pojašnjava utemeljiteljica Body Trackinga, metode hodanja nastale kao ekstenzija holističke metode vježbanja – Body tehnike.
Je li pješačenje korisnije od trčanja?
Kako počinjemo...
Kao što govori sam naziv, riječ je o tijelu, tj. metodi koja nam pomaže osvijestiti, detektirati i pratiti ono što se događa u našem tijelu dok hodamo. Odnosi se na sustav laganih vježbi koje se izvode tijekom hodanja, a koje su fokusirane na pojedine zglobove i osvještavanje različitih mišića tijela. No, prije samog hodanja potrebno je napraviti nekoliko predvježbi za vraćanje pozornosti na tijelo i pokretanje cirkulacije.
Tako počinjemo s vježbama u stojećoj poziciji za osvještavanje finih mišića stopala: podižemo se sljubljenih peta visoko na prste (što je odmah pokazalo koliko sam nestabilna i da moj palac nije funkcionalan), naginjemo se tijelom prema naprijed kružeći torzom, lagano odižemo jedan kuk pa drugi, a zatim „guramo“ stablo jednom rukom dok podižemo suprotnu nogu, čime osvještavamo dijagonale u tijelu... Sama priprema za hodanje gotovo me obeshrabrila jer su ovakve banalne vježbe prokazale sve moje manjkavosti na kojima bih trebala poraditi.
