Hladno poslijepodne, sat hrvatskog jezika, kolega čita stihove čileanskog pjesnika Pabla Nerude. Nezanimljivo! Nekoliko godina poslije, sat vremena prije odlaska u krevet, gorka situacija kojoj se ne nazire izlaz i čitanje Pablovih soneta.
Zanimljivo!


Tako je otprilike krenula jedna potraga za poezijom. Nakon još težih neprospavanih noći, upoznavanja ljudi kojima se želi reći nešto što oni ne žele čuti, nastali su i prvi vlastoručno napisani stihovi. Svaka iduća jača emocija, bilo da je riječ o sreći ili tuzi, dobila je svoj pismeni oblik. Neki su stihovi darovani, neki su izgubljeni s papirima koji su završili u košu, a neke su smočile prejake emocije. Bez obzira na nedaće u kojima se rodila, poezija je osigurala rijetke trenutke u kojima čovjek upoznaje sebe. Opisana situacija osobni je doživljaj poezije jednog čovjeka. Pjesnici će taj doživljaj usporediti s drugim svjetovima i nesvjesnim putovanjima, a slavni Sigmund Freud tome u prilog izrekao je rečenicu: „Nisam ja taj, već pjesnici, koji su otkrili nesvjesno stanje.“

Terapija stihovima

Posljednjih godina mnoge stručnjake zanima stanje svijesti „malog“ čovjeka koji poseže za poezijom. Dok je za neke antistresni tretman, za druge je poezija bespotrebno trošenje vremena. No sve više psihoterapeuta tvrdi da pisanje i čitanje poezije pozitivno djeluje na psihu, smanjuje stres i pomaže u izražavanju osjećaja, pa je sastavni dio terapije kod poremećaja u prehrani i bolesti poput Alzheimera. Vjeruje se da svoje umirujuće djelovanje poezija duguje interakciji lijeve i desne moždane hemisfere. To se događa zbog vizualizacija koje nastaju dok čitamo poeziju te zbog reakcija na ritam koje podražavaju limbički sustav odgovoran za emocije. Stoga nije čudno što je bog medicine Apolon također i bog poezije.

Britanski liječnik Robin Phillip u svoju je praksu davno uveo kreativno pisanje kako bi pomogao duševnim bolesnicima. U suradnji sa stručnim časopisom British Medical Journal istraživao je koristi li poezija zdravlju. Uz pomoć liječnika, psihijatara i socijalnih radnika došao je do zanimljivih rezultata. Pisanje i čitanje poezije polovici ispitanika pomoglo je da lakše izraze osjećaje, a 75 posto ih je reklo da ih lijepi stihovi oslobađaju stresa.

Ako niste sigurni kako krenuti s poezijom, vratite se srednjoškolskoj lektiri jer ondje se nalazi mnogo nepravedno zanemarenoga gradiva. Stihove ćemo drukčije doživjeti u različitoj dobi i situacijama. Upravo zato što nema univerzalno značenje – neke će, naime, određeni stihovi oduševiti, a druge ostaviti ravnodušnima – poezija ima iscjeljujuću moć. Možda nakon iščitavanja klasika poželite otići na pjesničku večer, za koju ćete najprije saznati ako posjetite obližnju knjižnicu. PageBreak

Večer poezije

Na tradicionalni susret samoborskih pjesnika „Pri svetem Mihalu“ iz Francuske svake godine doputuje i psihoterapeutkinja, spisateljica, prevoditeljica i pjesnikinja Janka Štahan. Samoborka koja se u Pariz odselila 60-ih godina, diljem Francuske podučava bolničko osoblje dobrobitima terapeutskog pisanja i komuniciranja s bolesnicima. Ona podučava i važnost art terapije na Medicinskom fakultetu Universitéa Paris VI u sklopu jednogodišnjeg studija stres i traumatizam.

Učinkovitost ovakve terapije Janka objašnjava s pet osnovnih ljudskih potreba na kojima se temelji njezin rad, a osmislio ih je američki psiholog Abraham Maslow. Prve su fiziološke potrebe poput hrane i disanja, druga je osjećaj sigurnosti, treća je ljubav. Četvrta je poštovanje i povjerenje u samog sebe, a peta kreativnost. I upravo u ovoj posljednjoj skriva se odgovor zašto ljudi pišu. „Jedna od osnovnih karakteristika estetske poezije, univerzalne ili intimne, jest osjećajnost koja izvire iz pjesnika i velikodušno se širi na druge ljude u kojima pobuđuje osjećaj raspoznavanja.

Svijet pjesnika

„Poezija je i utjeha“, dodaje Janka. „Čitanje poezije je putovanje i susret onoga koji piše i mene. Ona na lijep način opisuje ljudsku osjetljivost. U njoj ćete pronaći bliske rečenice koje vi nikada svjesni ne biste smislili i izrekli“, kaže. Kada je upitamo o njezinim vlastitim stihovima, Janka otkriva kako ne odgovara slici pjesnika patnika s početka priče. „Pisanje je za mene sreća jer i u najtežim situacijama pronalazim nadu. Za moje pjesme ne postoje kompjutori jer pišem na ulici i na putovanjima, a oko sebe imam tisuće papirića s ključnim riječima iz kojih nastaju pjesme. Kad napišem svoje stihove, odmah ih zaboravljam jer čim završim s jednom pjesmom, naviru ideje za drugu. Nije važno hoćete li postati veliki i poznati pjesnik, dovoljno je izraziti osjećaje. Sve ono što nije izraženo u čovjeku ostaje kao zamršeno klupko i često je uzrok patnji.“

Ako je život putovanje, onda je pjesma jedno od odredišta, mjesto odmora, bez obzira na to pišete li ili čitate. „Gledajte više od onog što vidite, gledajte široko druge ljude jer ljudi postoje desno i lijevo. Ljude treba slušati, ali i čuti. Gledati, ali i vidjeti“, kaže na kraju razgovora Janka.PageBreak

Kako se umiriti stihom...

...NAKON LJUBAVNOG PREKIDA...
"Povratak" Dobriše Cesarića govori kako i ljubavi za koje mislimo da nikad nećemo preboljeti padaju u zaborav

...KAD VAM JE POTREBNO OHRABRENJE... "Igračka vjetrova" Tina Ujevića uvjerit će vas da je ljudima samo nebo granica

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublazit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće sto vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.

...KADA STE POD STRESOM...
"Odlaganje" portugalskog pjesnika Fernanda Pessoa pomoći će vam da shvatite da nije grijeh ostaviti neke obveze za sutra

Prekosutra, da samo prekosutra...
Sutra ću početi da mislim na prekosutra.
To je jedina mogućnost: danas nikako ne...
Ne, danas ništa; ne mogu danas.
Zamršena upornost moje objektivne subjektivnosti,
san moga stvarnog života, umetnut,
iznemoglost prerana i beskrajna,
iznemoglost svijeta da se uđe u tramvaj.
Ta vrsta duše...
Samo prekosutra...
Danas bih htio da se pripremim,
htio bih da se pripremim, kako bih sutra mogao misliti
na idući dan...

On je presudan.
Već imam nacrtan plan; ali ne, danas ne crtam planove,
Sutra je dan planova.
Sutra ću sjesti za stol da osvojim svijet;
ali svijet ću osvojiti tek prekosutra...
Imam želju da zaplačem,
imam želju da zaplačem naglo, iznutra...
Ne, ne pokušavajte saznati ništa više,
to je tajna i neću govoriti.

Samo prekosutra...
Kad sam bio dijete, cijeli tjedan sam se radovao nedjeljnom
cirkusu.
Danas me raduje samo nedjeljni cirkus od cijelog tjedna
mog djetinjstva.

Prekosutra bit ću drugi.
Moj život će triumfirati...
Sve moje sposobnosti inteligentna, odgojena i praktična čovjeka
bit će dekretom sabrane,
ali sutrašnjim dekretom.
Danas hoću da spavam, a sutra ću sve urediti...

Za danas, ima li kakva predstava, koja bi obnovila moje
djetinjstvo?
Pa čak da i sutra kupim ulaznicu,
jer tek prekosutra će biti dobra predstava...
Prije ne...
Prekosutra ću se latiti poslova, koje ću sutra proučiti.
Prekosutra ću konačno biti ono, što danas nikako ne mogu biti.
Samo prekosutra.
Pospan sam kao izgubljen pas na hladnoći.
Veoma sam pospan.
Sutra ću ti reći riječi, ili prekosutra,
Da, možda jedino prekosutra...

Budućnost...
Da, budućnost...

Model: Danica S. (Talia)