U potrazi za mirom

Uvijek je zabavno kad jedna riječ iz stranoga jezika globalno pokrene jedan stil življenja. Ponekad je svakom od nas potrebno malo inspiracije i poticaj ohrabrenja da bismo pokrenuli promjene za kojima cijelo vrijeme žudimo.

Prvo smo upoznali hygge, danski društveni fenomen kreiranja ugode i užitka u zatvorenom prostoru. Uslijedio je lagom čija nas je filozofija potaknula da iskušamo švedski primjer umjerenijeg tempa življenja i održavanja ravnoteže – ni previše, ni premalo, nego taman. A u posljednje vrijeme svijetom se širi još jedan sjevernoeuropski trend koji rezonira s tragateljima za tračkom mira u žrvnju stresne svakodnevice.

Nova riječ, odnosno nova životna filozofija, koja je svojim pristupom počela osvajati svijet je niksen(čita se jednako kako se piše) i doslovce znači: ne raditi ništa. Taj nizozemski koncept opuštanja, u svojoj osnovi, obuhvaća stanje lijenosti, tromosti, leškarenja, dokoličenja, bezbrižnog uživanja u neradu...

To je pozivnica za opuštanje i dopuštenje za lijenost. Nešto nalik talijanskoj izreci dolce far niente ili drevnom taoističkom konceptu wu wei, što znači: nečinjenje, tj. ne raditi ništa. Takvi nas rituali podsjećaju da razdoblja nečinjenja, odnosno namjernog izbjegavanja produktivnosti, imaju veliku vrijednost.

Provođenje riječi u djelo, u ovom slučaju, nikad nije bilo lakše. Dovoljno je da prestanete sa svime što radite: isključite računalo ili ispustite mobitel iz ruke, zavalite se u uredski stolac, ležaljku ili fotelju i sljedećih nekoliko trenutaka otpustite kontrolu. Ne treba ništa raditi, nigdje biti, ništa postići, ništa planirati... Samo uživajte u trenutku leškarenja, bez svrhe, plana i programa.

Život nisu postignuća, nego stanke među njima

Kako su u cijelom svijetu globalne razine hormona stresa više no ikad, a engleski izraz burnout (pregorijevanje) sve prisutniji i u našem rječniku, niksen može biti odlična antistresna tehnika za prevenciju i ublažavanje negativnih posljedica stresa.

Burnout nastaje zbog prekomjerne količine obaveza s kojima se svaki dan suočavamo. Da bismo ga izbjegli, psihologinja Sanja Petrić ističe koliko je važno odvojiti vrijeme za sebe i opuštanje: „Bilo to pola sata meditacije, nekoliko vježbi relaksacije ili malo popodnevnog drijemanja – važno je svakoga dana barem na trenutak stati na loptu i opustiti se.“

To je na teži način naučio i Aljoša Bagola, slovenski kreativni direktor koji u svojoj, nedavno objavljenoj knjizi Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke donosi iskrenu ispovijed o suočavanju s pregorjelošću te ističe nužnost usporavanja ili, kako kaže, praznoga hoda. „Ako je Mozart tvrdio da glazba nisu note, nego tišina među njima, onda život nisu postignuća, nego stanke među njima“, napisao je Bagola.

Životna škola Aljoše Bagole: Novi život nakon burnouta

Dok meditacija i prakticiranje tehnika mindfulnessa nekima može zvučati kao još jedna dnevna obaveza, niksen je oslobađajuće jednostavan. Poziva nas na mentalnu relaksaciju, da za sebe stvorimo malu vremensku nišu u kojoj ćemo samo biti – sanjariti, ležati, usredotočeno i pozitivno vizualizirati, slušati glazbu, maziti mačku, upijati okruženje ili se zadubiti u svoje misli.

Tijekom odmora mozak odlučuje što umemorirati

Osim prevencije pregorijevanja, u još jednom segmentu bit ćete na dobitku jer prihvaćanjem niksen rituala možemo povećati svoju produktivnost i kreativnost. Naime, kad ne radimo ništa, naš mozak ne miruje, nego analizira i sortira do tada prikupljene podatke kako bi odlučio što će pospremiti u memoriju, a što odbaciti, te kako riješiti tekuće probleme.

Prema istraživačima sa sveučilišta British Columbia, tijekom dokoličenja mozak je vrlo aktivan, pogotovo oni dijelovi povezani s rješavanjem složenih problema. Zbog toga nam upravo najbolja rješenja padaju na pamet pod tušem, dok sanjarimo ili šećemo šumom.

Stoga i znanstvenici podržavaju ideju prekidanja teških i zamornih zadataka jednostavnijim, rutinskim obavezama kao što je, primjerice, pranje rublja. Ukratko, odvraćanje misli od zadatka osvježava mozak i izoštrava koncentraciju.

Kad se tijelo opire umu

Pitate li se kako niksen implementirati u svakodnevicu, nemojte da vas zavara njegova banalnost. Izazovnije je nego što mislite jer smo naviknuli stalno nešto raditi. Pokušajte sjesti i samo gledati kroz prozor. Vjerojatno ćete već nakon nekoliko sekunda poželjeti dohvatiti mobitel. Tijelo se opire umu koji je poželio najednom usporiti i pustiti svoje sive stanice „na pašu“.

Niksen, naravno, ne znači da morate nepomično sjediti u fotelji i samo disati, ali uključuje mentalno nezahtjevne aktivnosti od koji se lako možemo udaljiti, pojasnila je kanadska autorica Rachel Jonat u knjizi The Joy of Doing Nothing. To je vrijeme kada mozak ne bi trebao biti uključen.

Prema tome, gledanje napetog filma, skrolanje po Instagramu ili provjeravanje e-pošte se ne može okarakterizirati kao niksen. Upravo suprotno, trebali biste se osjećati kao na plaži dok se sunčate, kad mozak emitira alfa ili theta valove ili onako kako pjeva TBF: „kad sunce pretvara mozak u žvaku“ – potpuno mirno, relaksirano i dokono.

U početku vam takve pauze, dulje od 5 –10 minuta, mogu biti zahtjevne i, u najmanju ruku, čudne, ali probajte naučiti usporiti, izaći iz zone komfora i ustrajati unatoč pobuni tijela ili uma koji se po defaultu opiru društveno nepoželjnoj neproduktivnosti.

„Ponekad je ljudima veoma teško uzeti pauzu jer od tolikog posla više ne znaju kako se opustiti“, kaže magistra Petrić. Savjetuje nam da iskušavamo različite stvari dok ne pronađemo onu koja nam najviše pomaže, odgovara našoj osobnosti i stilu života te je prakticiramo svakodnevno.

Važno je redovito davati sebi dopuštenje da određeni vremenski period ne radimo „niks“. Probajte svakog dana, primjerice, prije spavanja, nakon posla ili buđenja, odvojiti barem desetak minuta za niksen, pa postupno produljujte vrijeme dokoličenja, sve dok vam ne bude ugodno cijelu jednu večer provesti bez obaveza.

Podjsetnik za odmor na ruci

Potencijalno loše stvari niksena, odnosno prepuštanja vlastitim mislima, koje su češće u prošlosti ili budućnosti nego u sadašnjosti, može biti ruminacija. Umjesto da se prepustimo sadašnjem trenutku, prekapanje po prošlosti, analiziranje odnosa i situacija, mogu rezultirati svime samo ne odmorom i mentalnim smirenjem. Treba naučiti um novoj navici i istrenirati ga da luta na maštovit, kreativan i pozitivan način, bez zadiranja u tamne zakutke prošlosti ili prejudiciranja mračne budućnosti.

Dok ne postanete spremni za potpuno besposličarenje, tj. bivanje s vlastitim mislima, možete iskušati neke od niksen aktivnosti. Primjerice, možete se sklupčati na kauču s dobrom knjigom uz šalicu čaja i omiljenu glazbu, leći na travu i gledati u zvijezde, šetati uz obalu slušajući valove, izrezivati slike iz magazina za plakat za vizualizaciju, pjevušiti dok stavljate rublje na sušenje, štrikati šal za zimu, pisati dnevnik zahvalnosti...

A kada se odlučite samo biti i ne raditi baš ništa, Life & Mindfulness Coach Maja Prović savjetuje da eventualne neželjene scenarije uma zaustavite svjesnim disanjem: „Jednostavno si na gornju stranu svakog prsta napišite, slovo po slovo, riječ dišem.

To će vas podsjetiti, kada takve misli dođu, da usmjerite pozornost na disanje. U sebi ili naglas ponavljajte: udišem mir, izdišem pritisak. Neka izdah bude na usta i neka traje barem osam sekundi. Nakon nekoliko minuta više se nećete sjećati zbog čega ste počeli raditi tu tehniku, a neželjena misao će nestati jer nije dobila vašu pozornost i energiju.“

Usudite se biti besposleni

Život nam često daruje male niksen trenutke koje samo treba prepoznati. Situacije koje nas u normalnim okolnostima uzrujavaju – čekanje autobusa koji kasni, dugačak red za blagajnu, gužva na cesti – mogu biti idealne prilike za smanjenje životne brzine.

Osvijestite takve trenutke i neka vam svjesno uzimanje mentalne stanke postane nova vještina iskazivanja brige i ljubavi za sebe. Pokušajte prakticirati niksen i kada ste u najvećoj gužvi, onda kada nemate ni „vremena za disati“ jer upravo tada vam je niksen najpotrebniji.

Usudite se biti besposleni. Neka to bude vaš pokušaj zaustavljanja vremena i bivanja sa sobom, kada su vaše misli svugdje i nigdje – neuhvatljive poput leptira. Samo se u takvim trenucima možemo zapitati ona istinski važna pitanja: Jesam li sretan?; Volim li posao koji radim?; Jesam li zadovoljna odnosom s partnerom?; Što bih još mogla napraviti da vodim ispunjeniji život?...

Odgovori će vam intuitivno dolaziti. A kako periodi niksena budu postajali češći i dulji, tako će se broj pitanja smanjivati jer ćete ih ispunjavati odgovorima i akcijama, a potom ćete samo uživati u trenucima mira.