Životne prekretnice
Ima onih dana i razdoblja kada mi se život preokrene. Oni su poput oluja. Zapravo, više je to slično uraganu. Dođu naizgled nenajavljeno, poharaju i iza sebe ostave mene izgubljenu usred prekinutih odnosa, situacija kojima ne vidim rješenje, usred glasnih misli, snažnih emocija.
U prošlosti takva su razdoblja u meni budila osjećaj straha, šok. Zamrznula bih se, nisam djelovala. Dugo bi mi trebalo da se pokrenem. Da poduzmem bilo koji korak. Bila sam u potpunosti obuzeta emocijama. U meni su se izmjenjivale faze: poricanje, nevjerica, bijes na okolinu, traženje krivca u osobama, u situacijama. Pitala sam se zašto se to događa baš meni? Slijedilo bi buđenje osjećaja krivnje u meni, da sam sama to nekim svojim postupkom uzrokovala, pa mi život vraća, uči me lekciji.
Sada kada pogledam unazad, vidim da je bilo više takvih uragana koji su doslovno pomeli moj tadašnji život i ostavili me usred naizgled ničega. Nismo došli s uputom za takve situacije u životu, pa učimo i nosimo se s njima kako najbolje znamo u danom trenutku. Nakon mojega prvog uragana trebale su mi dvije godine da se probudim iz faze šoka i nevjerice. Hodala sam poput zombija i okrivljivala druge za svoju situaciju.
U takvim situacijama onaj "netko" može biti od velike važnosti da pokaže, usmjeri, uputi da postoji nešto drukčije. Drukčiji način, novi put. Razmišljanja, djelovanja.
Prepoznati znakove na putu
Da nije bilo tog uragana, danas ne bih bila ovdje. Ne bih pisala ovaj tekst, niti biste me vi poznavali u ovoj ulozi. Mogu samo pretpostavljati kojim bi me putem život odveo kada se sjetim gdje sam tada bila i tko sam tada bila. Iz ove pozicije sada ne sviđa mi se takva budućnost, niti takva buduća ja.
Svijet svakoga slomi, ali naposljetku ispadne da su neki jači na slomljenim mjestima.
Ernest Hemingway
Volim ovaj citat. Svijet nas sve slama na ovaj ili onaj način i o nama ovisi kako ćemo izaći nakon toga. Moj zadnji uragan bio je nedavno. Ovaj put osjetila sam da dolazi. Život nam šalje znakove. Kada uzmemo kormilo života u svoje ruke i maknemo se s autopilota, možemo ih primijetiti. Prepoznala sam znakove na putu. Promatrala sam ih, promatrala sam i sebe. Iskustvo, učenje i podrška koju imam i od sebe i od svoje okoline ovaj su put omogućili da imam sasvim drukčije iskustvo. Bila sam poput travke nošene vjetrom: prisutna, fleksibilna, otvorenih osjetila i u ulozi promatrača. Vjerovala sam u sebe i sposobnost malih koraka koji će me vratiti na put.
Kakva god mi situacija naiđe u životu, sigurna sam da kroz nju mogu proći i da iz nje mogu izaći mudrija i snažnija.
Kako to postići:
1. Prihvaćanjem – realno promatramo situaciju, sebe i ljude kakvi jesu u tom trenutku
2. Povjerenjem – u sebe i u ono što nam dolazi ususret
3. Neosuđivanjem – promatranje iz pozicije neutralnog promatrača
4. Strpljenjem – dolazi iz mudrosti; razumijemo i prihvatimo da je nekim stvarima potrebno vremena da se otvore, razviju
5. Otpuštanjem – prihvaćamo istinu onakvu kakva jest, otpuštamo situacije za koje se držimo
6. Oslobođenjem od težnji – biti ono što jesmo u sadašnjem trenutku
7. Nježnošću – buđenje nježnosti prema sebi i drugima
8. Zahvalnošću – da možemo vidjeti i pružiti sebi sve prethodno navedeno
9. Dosljednošću – mali dosljedni koraci važniji su od velikih jednokratnih.
Dio nabrojenog stupovi su mindfulnessa ili svjesnosti, životne vještine koja nam pomaže upoznati sebe, osnažiti se i uvidjeti koliko smo snažni, mudri i sposobni. I kada nas život lomi, ne mora nas slomiti.
Istraživanja iz pozitivne psihologije navode da od unutarnjih čimbenika najveći utjecaj na subjektivnu razinu sreće imaju:
optimizam
nada
zahvalnost
samoprihvaćanje.*
*Izvor: Naučeni optimizam, M.Seligman
Sve to razvijamo kada prakticiramo mindfulness ili svjesnost. Tu vrijednu vještinu budimo i jačamo formalnim ili neformalnim praksama ili meditacijama. Cilj je meditacije da nam omogući da se povežemo sa sobom. Sa svojim unutarnjim Ja.
Mindfulness nam omogućava da usredotočimo svoje misli na sadašnjost. Dolazimo do razumijevanja odvojenosti sebe i svojih misli (ja nisam moje misli). Prepoznajemo što nam naše tjelesne senzacije govore (učimo jezik senzacija). Uočavamo svoje misli kako dolaze i prolaze našim umom. One su samo prolaznici. Formalne su prakse vođene meditacije, a neke možete pratiti i na mome YouTube kanalu. Neformalne prakse su svjesno pranje zuba, svjesno jedenje...
Vježba STOP: stvaranje prostora između vas i vaše automatske reakcije
Kad god osjetite da ste u stresu, ova vam vježba stvara prostor za promatranje i obuzdavanje vaših osjećaja kako biste mogli pristupiti resursima koji se nalaze dublje u vama. Pomaže razviti emocionalnu inteligenciju i psihičku fleksibilnost, koja nam je potrebna kako bismo prevladali izazovne trenutke.
S – Stop – Zaustavite se
Što god da radite, doslovno se zaustavite. Napravite kratku stanku, odmor, saberite se.
T – Take a breath – Udahnite
Napravite nekoliko svjesnih udaha i izdaha. Osjetite svoj dah. Povežite se s njim i sa senzacijama koje osjetite kada dah ulazi i izlazi iz vašeg tijela. Osjetite kakav je to osjećaj biti u trenutku ovdje i sada. Osjetite svoja stopala i kako ona dodiruju tlo na kojem se sada nalazite i ujedno osjetite svoj dah.
O – Observe – Promotrite
Promotrite što se to odigrava u vama. Koje su to misli prisutne, koji osjećaji, tjelesne senzacije (poput titraja, težine na ramenima, napetosti u čeljusti). Proširite svoja opažanja na okolnosti u kojima se nalazite. Primijetite kako možete biti usred njih a da one ne vladaju vama. Izdahnite otpuštajući napetost iz sebe. Iz ove pozicije sada promotrite kako krenuti dalje.
P – Proceed – Nastavite
Ovaj nas korak podsjeća da krenemo dalje iz ove pozicije u kojoj smo prikupili mudrost, snagu i prisutnost.
Ovo je moj osvrt, moj životni put. Svatko od nas reagira drukčije. Većina nas – a i sama sam bila takva – gasi vatru kada se požar već rasplamsa. Sada sam pametnija i znam da postoji izbor i biram prevenciju umjesto liječenja. Živimo u vremenu u kojem nam je toliko toga dostupno – na nama je da preuzmemo odgovornost za sebe i svoje buduće ja te se oboružamo vještinama koje će nam omogućiti da se lakše nosimo s uraganima.
Komentare i svoje osvrte pišite mi na dubravka@dubravkafazlic.com