Ujutro rušimo sve rekorde brzog spremanja

Budilica zvoni, poklapamo je i drijemamo još neprocjenjivih deset minuta u toplini kreveta zbog kojih bismo se bez razmišljanja odrekli napredovanja na poslu ili pozamašne svote gotovine. Onda još jednom pritišćemo sat i kupujemo još deset minuta. Pa još jednom i još jednom. Tada već krajičkom oka, prvim zrakama svijesti, u nesvijesti spoznajemo da smo upravo kupili pola sata kojih nemamo. Dižemo se nakostriješene kose, maničnom brzinom pokušavamo obaviti sve i dokazati da smo u pravu kad smo si poklonili vrijeme za spavanje.

Tu obaramo sve svjetske rekorde i zakone fizike manevrirajući između lončića za čaj, kavu i doručka za dijete (jer ono mora doručkovati da bi bilo zdravo, za razliku od nas odraslih). Zatim brzinom munje prestižemo lift topćući stubištem, koji je baš sada susjeda penzionerka morala „povući“ na 1. kat jer žuri na tržnicu. I dok joj putem skidate obitelj neviđenom kreativnošću, sjetite se da ste ostavili glasovno prometalo bez kojeg nema života. Mobitel. Trk natrag, i još tri minute slabije prolazno vrijeme. U gradu kaos. Pa, dobro, zar su baš svi danas morali ići autom u grad. A to je kad svi bespotrebno žure u zadnji čas...

Zašto je važno rano ustajati?

Opet smo zakasnili na posao

Zbrojimo li sve zaostatke, ni logaritamske funkcije ni limesi neće nam pomoći da umanjimo činjenicu da smo opet zakasnili na posao, što današnja tehnika neoprostivo bilježi. Prokleti kompjutori. A za ono što ti najviše trebaju, gorljivo ćemo, izbace neku glupu grešku koja ni Bill Gatesu niš’ ne znači. Pokorno sjedamo na svoje radno mjesto, popraćeni pogledom šefa koji je netom prije vas ušao. Kvragu, da sam barem ranije krenuo, došao bih prije njega!I u tom trenutku priznajemo si da onih pola sata ujutro nije baš bila dobra ideja, i obećavamo da ćemo se sutra ujutro odmah dići. Tko rano rani, dvije sreće grabi! Vidiš, ipak narod ima pravo. Smirene savjesti i uveseljeni radikalnim odlukama, krećemo u nove radne pobjede.

Koliko puta ste si dali takvo obećanje, a koliko puta ga zapravo poslušali? Što to zapravo znači probuditi se ujutro i iskoristiti dan? Postoje li među nama oni koji su doista jutarnji i noćni tipovi, za koje to ne vrijedi? Jesmo li robovi današnjeg načina života?

Ali što kad sam ja noćni tip? Ništa, na spavanje!

Pokušamo li krenuti spavati ranije, ranije ćemo se buditi i biti odmorni ujutro. Ali što kad sam ja noćni tip? Istraživanja spavanja pokazala su da ljudsko tijelo prati ritmove prirode bili mi svjesni toga ili ne, znali je li vani dan ili noć ili ne. Dokazano je da zdrav čovjek, bez obzira na predispozicije i navike, uvijek i jedino najdublje faze sna postiže između 23 i 1 sat ujutro. Naš planet i ritmovi našeg solarnog sustava, galaksija i svemira kucaju i prije nego što smo mi nastali. Od tog istog materijala smo sazdani i mi, i upravo zbog toga, pretpostavlja se, kucamo istim ritmom kao priroda oko nas.

Rani odlazak na spavanje iznimno važan za hormone

Stoga, pokušajte se probuditi ranije i leći ranije. Iskusit ćete poboljšanje u zdravlju, bit ćete vedrija duha od svih ostalih uredskih kolega koji pristižu sa zakašnjenjem, glavoboljom i kratka daha. Razlog nije u tome što ćete biti na vrijeme na poslu, nego ćete biti na vrijeme budni za svježu energiju. Priroda se preko noći čisti i ako smo i mi u stanju sna, tada se i naše tijelo može očistiti od stresa, negativne energije, i obnoviti zdrave metaboličke procese. Probudimo li se i dočekamo li jutro, okupat će nas val svježe energije koja se također preko noći čistila u prirodi.

Naoružajte se odlučnošću i krenite u šetnju na svjež ranojutarnji zrak dok još auti nisu krenuli i u njima njihovi vlasnici s početka priče. Preokrenemo li svoj bioritam i podesimo li ga prema ritmovima prirode, tijelo će nam vratiti skladom – zdravljem, zadovoljstvom i kreativnošću za koje nismo ni znali da postoje. Sretan put u novi dan!

Model: Tatjana G. (Talia)