U rutini se vrijeme ubrzava, u uzbuđenjima usporava

Dok smo mladi, sve što nam se događa je novo pa obraćamo veću pozornost na to te nam se čini da se vrijeme širi. S godinama, novih je iskustava sve manje, svi su nam dani slični i vrijeme se prividno ubrzava. Također, dok starimo, jednako vremensko razdoblje pretvara se u sve manji udio našeg života. Jedna je godina deset posto života desetgodišnjaka, ali samo dva posto života pedesetgodišnjaka.

„Ne mora biti tako. Ispunite život sa što više novih iskustava“, poručuje profesor psihologije Steve Taylor, koji predaje na sveučilištu u Manchesteru. „Živite li rutinskim životom, vrijeme će vam se stalno ubrzavati, ali učinite li napor, putujete u nova okruženja i izlažete se novim situacijama, ono će se usporiti. A te nove stvari mogu biti i jednostavne – odlazak na posao drugim putem, nova zanimanja, novi hobiji. I ta će vam nova iskustva usporiti vrijeme.“

Što iskrivljuje osjećaj za vrijeme?

Našu percepciju vremena oblikuju okolnosti u kojima se nalazimo, emocije koje proživljavamo, umor, dob, pa čak i tjelesna temperatura. Istraživanje iz sredine devedesetih pokazalo je da ljudi s povišenom temperaturom imaju dojam o bržem proteku vremena, a onima kojima je tjelesna temperatura niža od prosjeka čini se da se vrijeme usporava.

Emocionalna nabijenost mijenja dojam o vremenu još jače od temperature. Mnogi ljudi koji su proživjeli dramatične situacije kažu da im se tada „vrijeme usporilo“. To je dokazano u studijama na dobrovoljcima koji su s velike visine skakali u mrežu. Upitani što misle koliko su dugo padali, sudionici su u prosjeku precjenjivali trajanje svog iskustva. Psiholozi vjeruju da je taj osjećaj posljedica jače koncentracije prilikom takvih doživljaja. Tada bolje obraćamo pozornost na ono što se događa i opažamo veću količinu podataka, pa nam se čini da događaj dulje traje. Još je američki psiholog William James u 19. stoljeću primijetio da automatski zaključujemo da je događaj dugo trajao ako nam je um krcat dojmovima, jer nam iskustvo govori da je za više dojmova potrebno više vremena.

Sličan učinak na percepciju vremena imaju situacije u kojima nam je dosadno ili kad nešto nestrpljivo očekujemo, primjerice, da nas netko nazove. U tim trenucima ponajviše obraćamo pozornost na sam protek vremena pa nam je svijest ispunjena samo s informacijama o nizanju minuta i sati.

Držite ruku na peći minutu i činit će vam se sat

Ali nisu samo neugodne situacije te u kojima nam se čini da vrijeme teče sporije. Jedno je istraživanje prije 20 godina pokazalo da uživanje u glazbi također iskrivljuje percepciju vremena. Što su ispitanici više voljeli glazbu, to im se duljim činilo vrijeme koje su proveli slušajući je. Istraživači su to protumačili većom pozornošću na slušanje, što je ispunilo um brojnijim podacima u usporedbi s ispitanicima kojima se glazba manje sviđala.

S druge strane, postoje ugodna iskustva koja, naizgled, projure kao zraka svjetlosti. „Držite ruku na vrućoj peći jednu minutu i činit će vam se kao sat. Sjedite pokraj zgodne djevojke jedan sat i činit će vam se kao minuta. To je relativnost“, opisao je Albert Einstein utjecaj na percepciju trajanja ugodnih i neugodnih iskustava.

Je li Einsteinova primjedba u suprotnosti s rezultatima istraživanja o percepciji vremena pri slušanju glazbe? Ili je čekanje na ponavljanje ugodnog iskustva to što nam „usporava“ vrijeme nakon što je susret s privlačnom osobom minuo? Budući da nam je slušanje lijepe glazbe uglavnom dostupno bilo kada, nismo nestrpljivi pri čekanju na idući susret s omiljenim tonovima. No s ljubavlju je drukčije. Zaljubljene često prati bojazan da će se na idući susret načekati i ta je neizvjesnost ono što stvara osjećaj da se vrijeme vuče puževom brzinom!