Motorička linija sjećanja

Anne Mangen, izvanredna profesorica na norveškom sveučilištu u Stavangeru, koja radi i u Centru za istraživanje čitanja i učenja, posvetila se proučavanju tehnika čitanja i učenja, s naglaskom na aktualni prelazak s papira na računalni zaslon.

U procesu čitanja i pisanja sudjeluje niz osjetila, tvrdi Anne Mangen. Kad pišemo rukom, mozak prima povratnu informaciju kako od motoričke aktivnosti, tako i od čula koja istinski osjećaju olovku i papir.

Ispitivanja aktivnosti mozga pokazala su da se dok pišemo olovkom po papiru, u mozak urezuje svojevrsna motorička linija sjećanja. Zbog toga se kasnije mnogo lakše možemo sjetiti onoga što smo napisali. U tome svoju ulogu ima i vrijeme, tvrdi Mangen. Pišemo li rukom, to će dulje trajati – što pozitivno utječe na proces učenja.

Zašto je važno da pišemo rukom?

Tek se pet posto knjiga u svijetu proda u elektronskom obliku

Profesorica Mangen provela je u svojem Centru zanimljivo istraživanje u kojem su odrasle osobe učile posve novo pismo. Tri do šest tjedana nakon učenja, ispitanici su se trebali ponovno prisjetiti znakova. Oni koji su nova slova ispisivali rukom upamtili su mnogo više od onih koji su ih pisali na tipkovnici. Proučavajući kako studenti uče, uočila je da oni na računalu samo pregledavaju i skeniraju materijale, no kad doista nešto žele naučiti, isprintaju dokument i uče gradivo s papira.

Svemu ovome treba dodati zanimljiv detalj iz svijeta nakladništva koji govori da se u Europi od ukupnog broja prodanih knjiga tek 5 posto prodaje u elektronskom obliku. U SAD-u je taj postotak znatno veći i iznosi 20 posto. Na upit zašto ne kupuju elektronske knjige, najčešći odgovor europskih čitatelja je da tako kupljene knjige ne mogu osjetiti kao svoje. Zapravo, nedostaje im prirodna veza između njihovih osjetila i papira.