Više od 85 posto želi različitog partnera
Mnogi su ljudi uvjereni u valjanost tvrdnje da se suprotnosti privlače čak i kad ih njihov vlastiti primjer demantira. Jedno je američko istraživanje obradilo stotine članova internetskog servisa za spajanje parova pitajući ih traže li osobu koja im je slična ili koja se od njih razlikuje. Više od 85 posto odgovorilo je da se priželjkuju spojiti s nekim različitim od njih.
Međutim, kad su u nastavku istraživanja sudionici psihološki testirani te upitani da pobliže navedu osobine ljudi s kojima bi željeli ući u vezu, ispostavilo se da većina traži partnera koji im je izrazito nalik prema psihičkim i društvenim obilježjima. „Ljudima se sviđa romantična zamisao o privlačenju različitosti te si je pripisuju iako je ne primjenjuju u stvarnom životu“, istaknuli su autori studije.
Društvena poželjnost
Koliko je međusobna sličnost važna za našu naklonost ili odbojnost prema pojedincima iz okoline vidljivo je iz naših svakodnevnih emocionalnih reakcija
Privrženost onima koji su nam slični razlog je zašto „navijamo za naše“ kad pratimo natjecanja u sportu, glazbi ili ljepoti; zbog simpatije prema sebi sličnima ponosni smo čujemo li da je netko iz našega grada, regije ili države postigao uspjeh u biznisu ili znanosti.
Jedna od mnogih studija koje su potvrdile da se ljudi privlače prema kriteriju sličnosti, a ne različitosti, provedena je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju. Istraživači su proučili prepisku između 3000 članova online servisa za upoznavanje i utvrdili da su korisnici u najvećem postotku kontaktirali članove iz čijih su profila mogli zaključiti da su prema nizu značajki najsličniji njima. „Pojedinci koji traže novog partnera procjenjuju vlastitu društvenu poželjnost i na temelju te procjene odlučuju koga će kontaktirati“, poručili su istraživači, koji su vrlo slične rezultate postigli i u idućoj, još opsežnijoj studiji.
Bračni drugovi poput blizanaca
Velike sličnosti u pogledu osobnosti i uvjerenja postoje ne samo između bračnih partnera nego i između najboljih prijatelja, tvrdi prof. Phillipe Rushton sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju
Da bi utvrdili stupanj sličnosti između sudionika istraživanja, Rushton i suradnici dali su im da ispune detaljne upitnike o osobnosti i uvjerenjima. Za kontrolnu skupinu izabrali su parove jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, koji su zamoljeni da ispune jednake upitnike. Prema očekivanju, blizanci – osobito jednojajčani – pokazali su se vrlo sličnima u pogledu osobnosti, ukusa za hranu, odjeću, glazbu i životnih interesa.
Ono što je iznenadilo istraživače bila je spoznaja da su parovi supružnika, kao i parovi najboljih prijatelja, bili međusobno podjednako slični kao i parovi dvojajčanih blizanaca. A to znači – prilično slični. Istraživanje je, dakle, pokazalo da prosječan čovjek nalikuje svom vjenčanom partneru i svom bliskom prijatelju koliko netko nalikuje svom dvojajčanom blizancu! Dok je sličnost parova blizanaca lako shvatljiva u svjetlu njihovih zajedničkih gena i okolnosti u kojima u pravilu odrastaju, sličnost bračnih partnera i prijatelja mora imati drugo ishodište: našu odluku da se povezujemo s ljudima koji nam nalikuju u bitnim značajkama.
Ta je odluka dijelom utemeljena na vanjskim utjecajima kao što su obitelj, obrazovanje, kultura i religija
Naša nas okolina usmjerava u pogledu izbora bliskih ljudi. No to nije sve: naš je izbor dijelom utemeljen u međusobnoj genskoj podudarnosti. Rushtonova je studija dovela do zaključka da se bračni drugovi i prijatelji ponajviše privlače osobinama za koje postoji snažna genetska predispozicija. Što je jača genetska predispozicija za neko ljudsko obilježje, to je veća vjerojatnost da će nam to obilježje biti privlačno kod druge osobe.
„Što je neka osobina nasljednija, to je vjerojatnije da će je muž i žena, ili prijatelji, dijeliti“, iznijela je Rushtonova ekipa u izvješću o istraživanju. „Tražimo partnere koji su taman onoliko genski različiti od nas da bi naša djeca imala pomiješane gene, što je važno za razvijanje otpornosti na bolesti. Ali priželjkujemo i da nam budu dovoljno slični da bi nam suživot bio lakši.“
Ljudi ne znaju, barem ne svjesno, koje su osobine više ili manje nasljedne, posebno kad govorimo o uvjerenjima, ukusima, interesima i talentima. No nasljednost pojedine osobine ipak igra ulogu u razvoju međusobne privlačnosti. Znanstvenici priznaju da nisu potpuno razjasnili mehanizam putem kojeg ljudi prepoznaju osobine koje su im važne kod drugih, ali pretpostavljaju da je taj mehanizam sličan onom koji postoji kod drugih životinjskih vrsta. Životinje što vizualno, što putem mirisnih molekula feromona detektiraju gene slične vlastitima te se brinu za jedinke s kojima dijele genski kod.
Stupanj sličnosti važan je i za odnose između roditelja i djeteta, tvrdi psiholog Aaron Ben-Zeev u kolumni objavljenoj u reviji Psychology Today. Koliko je važna sličnost roditelja i potomstva odražava i najčešće pitanje koje okolina postavlja nakon rođenja djeteta: „Kome je od roditelja više nalik?“ Doživljava li roditelj dijete različitim od sebe, manje će ga voljeti, veli Ben-Zeev.
„Volimo one koji su nam slični zato što smatramo vlastite osobine normalnima i poželjnima“, kaže američka psihologinja Kristine Keller, a prenosi Psychology Today. „Dovoljno je da bacite pogled na svoj krug prijatelja: on većinom uključuje ljude koji su vam slični po dobi, obrazovanju, interesima, klasi i vjerskim uvjerenjima. Taj je fenomen u skladu s teorijom ravnoteže, koja govori da ljudi teže dosljednosti u svojim željama, mislima i stavovima. Pravilo o privlačenju sličnog potvrđeno je u istraživanjima provedenima u raznim krajevima svijeta, uključujući Južnu Ameriku, Bliski istok, južnu i istočnu Aziju.“
Kompromis između različitih
Pravilo o privlačenju sličnog ima i iznimaka
Primjerice, sviđaju nam se ljudi koji posjeduju značajke koje bismo i sami željeli posjedovati. Imate li ambicija napredovati u glazbi ili programiranju, vjerojatno će vas privući netko tko je već uspješan na tim područjima. Također, privlačnost ponekad potječe od želje za nadopunjavanjem međusobnih vrlina putem kompromisa. Primjerice, ako jedan partner posjeduje jednu vrlo poželjnu osobinu, a drugi drugu, mogli bi imati interesa za spajanje.
Istraživanje koje je proveo psiholog i ekonomist Dan Ariely utvrdilo je da žene jednako zanimaju fizički privlačni muškarci i oni koji su fizički ocijenjeni neprivlačnima, ali zarađuju više od 185.000 dolara godišnje. Međutim, žene kojima je rečeno da manje privlačni muškarci ostvaruju niske zarade nisu bile zainteresirane za njih. „Spajanje parova složen je proces u kojem ljudi ponekad trguju svojim vrijednim osobinama“, zaključila je prof. Keller.
Istraživanja pokazuju i da se različitosti privlače u početnoj fazi odnosa i u površnim vezama. Međusobne suprotnosti u temperamentu mogu na partnere djelovati uzbudljivo i poticajno te poslužiti kao iskra koja će zapaliti plamen strasti. Obratno, iznimno velika sličnost između dvoje ljudi može onemogućiti nastanak romance zbog odsustva pokretačkog momenta. Ljudi koji mentalno nalikuju jedno drugome kao jaje jajetu prije će uspostaviti prijateljski ili poslovni, nego intimni odnos.
Međutim, kako vrijeme protječe, različitosti se pretvaraju u prepreke, pa odnos može napredovati i razvijati se samo ako dvoje otkriju što više sličnosti u svakodnevnim, „prozaičnim“ životnim situacijama: odnosu prema novcu, putovanjima, prehrani, rađanju i odgoju djece, religiji, politici i mnogim drugim pitanjima. Jedna je stvar, dakle, što nas navodi da započnemo vezu, a druga ono što određuje koliko će veza potrajati i koliko će kvalitetna biti: trajnost i sreća u vezi zahtijevaju što veću sličnost osobnosti.
.png)
.png)
