Kad ona stigne kući umorna, dočekat će je dobrodošlica

Odrasla sam na malo obiteljskoj farmi okružena biljkama i životinjama koje su zahtijevale njegu, stoga su zajednički odmori bili rijetkost. No jednoga su ljeta moji roditelji zamolili susjeda da se čitav tjedan brine o kozicama i kokošima kako bismo mi otišli na odmor.

Onoga jutra kada smo trebali krenuti na put, moja je majka presvukla posteljinu, oprala je i ponovno savršeno složila krevet kao da ga priprema za dolazak gostiju. Bila sam zbunjena. Nitko nam neće doći u goste dok nas neće biti kod kuće; zašto si je zadala toliko posla?

Kada sam je upitala zašto je trošila vrijeme na to, majka mi je odgovorila: “Oh, ovo je samo mali dar koji poklanjam budućoj sebi. Na ovaj način, kada ona stigne kući onako umorna i iscrpljena, dobit će na dar čistu, mirisnu posteljinu koja će joj izraziti dobrodošlicu u krevet.“

Srdačno rukovanje kroz vrijeme

Moja je majka rekla “ona“, ne “ja“. Ostala sam zaprepaštena njezinim prijateljskim odnosom prema osobi koja će tek postati. Sadašnje ja moje majke očito je vjerovalo da neznanka u koju će se pretvoriti tijekom sljedećeg tjedna zaslužuje ljubav.

Taj čin presvlačenja posteljine nije bio nimalo beznačajan: to je bilo kao svjesno, srdačno rukovanje kroz vrijeme, način zbližavanja žene iz sadašnjeg trenutka sa ženom iz budućnosti.

Nikada nisam zaboravila ovu lekciju.

Što je s osobom koja ćeš postati?

Rečeno nam je da trebamo biti dobri i darežljivi prema samima sebi, ali to nije uvijek jednostavno. Često se osjećamo kao da to ne zaslužujemo. Često ne činimo ono što je najbolje za nas u kaosu sadašnjeg trenutka, uskraćujemo si nježnost i ljubav. Pogledamo se u ogledalo i razmišljamo o svakoj glupoj stvari koju smo toga dana učinili ili izgovorili i pomislimo: Evo, ovo je jedno bezvrijedno ljudsko biće. Nakon toga slijedi kazna koja može biti bilo što od prejedanja do trpljenja uvreda kako bismo nadoknadili svoje propuste. Kada samu sebe mrzimo u tolikoj mjeri, zašto bismo si ikada napravile krevet? U svojim smo očima bezvrijedno biće koje ne zaslužuje ništa više od hrpe vlažnih krpa za postelju.

Ali, što je s osobom koja ćeš postati za tjedan dana? Ili za mjesec dana? Ili za godinu? Što je s tom nevinom neznankom? Što je ona ikada učinila da je bilo toliko loše? Što kada bi bila u stanju pozdraviti svoju buduću sebe kao počasnog gosta vrijednog ljubavi i dobrote? Što kada bi se svakoga dana potrudila osmisliti dar koji bi joj mogla pokloniti – nešto zbog čega bi se ona osjećala dobrodošlo, sigurno i voljeno kada napokon stigne?

Budi budi dobra prema njoj. Budi dobra prema njoj svaki dan

To može biti sasvim mala gesta, poput čišćenja zuba zubnim koncem (dosadan zadatak na koji se ja mogu natjerati samo ako prije toga kažem: “Ovo je za buduću tebe draga!“), ili velika gesta poput prestanka pušenja ili izlaska iz toksičnog ljubavnog odnosa jer ne želiš da buduća ti pati toliko kao ti u sadašnjem trenutku.

Ako već ne možeš napraviti ništa lijepo za sebe, možeš li učiniti nešto za nju?

Ta misteriozna neznanka, koja ni za što nije kriva, jednog će dana morati živjeti u svijetu koji ti danas za nju stvaraš. Drugim riječima, ti si ta koja radi krevet, ali je ona ta koja će u njemu ležati.

Zato budi dobra prema njoj. Budi dobra prema njoj svaki dan.

Zapamti: ti si najbolja prijateljica koju ona ima.

Izvor: Oprah.com