Razmišljam koliko sam u prošlosti izbjegavala ogledala. Koliko sam prolazila pored njih i skretala pogled. Koliko sam puta izašla iz kuće a da se nisam pogledala u ogledalo. Tada se još nisam bila spremna zapitati od čega bježim, što skrivam od sebe i zašto se bojim svog odraza.
Da, bilo me strah onoga što ću vidjeti. Onoga što sam si trebala priznati. Onoga što sam postala. Toliko strahova na jednom mjestu. A ja sam koračala stepenicama svoga života nesvjesna, nespremna suočiti se sama sa sobom. Doživljavala sam sve zdravo za gotovo. Posao, prijatelje, život. Nisam bila spremna za promjene. Nisam bila spremna preuzeti odgovornost za svoj život. Bilo me strah. Bila sam u svom ružičastom balonu, s ružičastim naočalama. Nisam znala kako se ponašati, stvorila sam žrtvu od sebe, žrtvu okolnosti, života. Strah me paralizirao, nisam se mogla pomaknuti s mjesta. Strah sam ignorirala kako sam ignorirala i odraz u ogledalu. Nisam bila sebi spremna priznat da sam pogriješila, da trebam promjenu.
Strah se osjeća u odnosu na trenutnu situaciju, ali i u odnosu na neku buduću koju subjekt predviđa. Strah je reakcija do koje dolazi kada subjekt ocijeni da je sila koja ga ugrožava moćnija od njega. U ovoj situaciji gore navedenoj ja sam se bojala same sebe. Bojala sam se ostaviti sve ono što mi je činilo život lagodnim i otići u nepoznato. Nisam bila spremna.
Subjekt će osjetiti strah kad procjeni:
- da njega ili neku njegovu vrijednost ugrožava objekt ili situacija
- da se objektivno ne može suprotstaviti sili koja ga ugrožava
- da može pobjeći (*izvor: Emocije DR.Z.Milovojević)
Kako su se okolnosti u mom životu promijenile? Došao je trenutak i kada sam se ja trebala promijeniti. Nisam više mogla biti pasivni promatrač svoga života. Bilo je vrijeme da uzmem ponovo konce u svoje ruke i počnem plesti ponovo priču svoga života. Tu mi je strah bio saveznik. Tu me strah pokretao. Tada sam shvatila da želim promjenu. Željela sam nešto novo. Pogledala sam se u ogledalo. Po prvi put sam se vidjela. Pogledala sam se u oči. I nisam prepoznala osobu koju vidim. Pogledala sam obrise tijela i nisu mi se svidjeli. Što sam ja to zatrpala u sebi i koga? Čega sam se ja to bojala i od koga sam se skrivala? Strah me pokrenuo. Iz straha da ću ostati ovakva, nepoznata sama sebi, u ulozi žrtve. Osjećaj straha postao je moj saveznik i moj vjetar u leđa. Sve naše emocije možemo iskoristiti kao naše saveznike.
Danas smatram da je izuzetno važno biti iskren prema svojim emocijama. Iskren prema sebi. Danas se s užitkom gledam u ogledalo. Sviđa mi se odraz koji vidim. Ja poznajem tu osobu koju gledam. Prepoznajem oči koje me gledaju i razumijem što mi žele reći. Prepoznajem osjećaje u sebi, povezana sam sa svojim mislima, svojim tijelom. Moja glava, moj um , moje tijelo čine cjelinu koju uokviruje moja duša. Da bih došla do ovoga bilo je potrebno da se suočim sama sa sobom, pogledam se u ogledalo i zapitam se koga ja to vidim. Sviđa li mi se što ja to vidim? Poznajem li tu osobu? Koliko sam iskrena prema sebi? Kada sam bila spremna, kada mi je bilo važno, krenula sam na put promjene.
Kada danas izgovaram riječ STRAH ona u meni izaziva blagi osmijeh na licu (na umu imam sva iskustva koja smo zajedno prošli). Riječ strah u mojoj glavi napisana je šarenim slovima, poput čarapa Pipi duge Čarape - sjećate se nje, neustrašive djevojke velika srca?
Naučila sam da su promjene dio života i da je izuzetno važno kako na njih reagiramo i koliko pratimo svoj život. Koliko smo svjesni okolnosti u kojima živimo i da je važno da smo uvijek spremni na nove izazove i pokrenut se u smjeru koji nam treba ili stvoriti sebi novi neki smjer. Da mi je najvažnije biti iskren prema sebi.
Navike koje sam stvorila mijenjaju se polako i strpljivo. Vrijeme i upornost moj su saveznik. Za sve treba imati strpljenja. Po prirodi nisam bila strpljiva. Bilo me strah da neću uspjeti, a s druge strane onaj strah vraćanja na starao bio je jači i on me gurao naprijed. Zvuči komplicirano? Nije. Najljepše stvari u životu su jednostavne. Ja sam si ih voljela zakomplicirati da bih se osjećala važno. Budi iskrena prema sebi kad se gledaš u ogledalo. Sve ono što ti jesi iznutra očituje se u odrazu izvana. Najvažnije je nikada ne odustati od sebe i znati da možemo i smijemo zatražiti pomoć.
I njegujte suosjećanje prema sebi.