U jednom je razgovoru moja majka izgovorila: 'Ajme meni, kako si ti sebična!' Tom bi rečenicom aktivirala onaj moj dobro stečeni i uvježbani obrazac iz djetinjstva. Sve što sam u tom trenutku trebala odraditi za sebe sam pustila i posvetila se njoj, odnosno onome što je od mene tražila. Trebale su mi godine da shvatim koju igru nas dvije igramo i koja sam uvjerenja i obrasce stvorila.
Nas je troje. Ja sam najstarija sestra i odgajana sam tako da se moram brinuti za mlađe. Valjalo je i podijeliti ono što smo dobili. Vrijedna su to načela koja su mi roditelji usadili, samo važno je znati gdje je tu granica brige za nekoga drugoga i ljubavi prema sebi. Osjećaj krivnje bio je duboko usađen u mene ako nisam napravila nešto kada se to od mene očekivalo. Kada nisam stavila tuđe potrebe ispred svojih nisam bila dobra i bila sam sebična. Stvorila sam obrazac stavljanja tuđih potreba ispred svojih. To se proširilo na emotivne partnere, poslovne suradnike, kolege.
Totalno sam izgubila pojam vlastitih granica i ljubav prema sebi. Ona nije postojala. Ljudi i način na koji su se ponašali prema meni, zrcalili su moj odnos prema meni. Zanemarivala sam svoje potrebe, svoje granice. Uzimala sam se zdravo za gotovo. Tako su i oni radili.
Kada se odvojimo od sebe, potrebe koje sebi ne dajemo zamjenjujemo nečim ili nekim drugim. Pokušavamo nadomjestiti uspjehom na poslu, kupovinom, hranom. Tražimo od partnera da nam pruži ili da bude ono što je nama potrebno. Svoje unutarnje potrebe koje mi sami sebi ne dajemo, pokušavamo zadovoljiti vanjskim. Sve je to prividno i kratkotrajno i naše nezadovoljstvo samo raste.
Da se vratim na razgovor sa svojom majkom. Pitala sam je: 'Zašto je loše ako svoju trenutnu potrebu i obavezu stavim ispred toga što me ti tražiš? To što me tražiš, nije hitno. Ni onome za koga to tražiš nije bitno jer bi on sam to tražio od mene, a nije.' Sasvim mirna unutar sebe. Razumjela sam nju i poštivala njenu potrebu. Poštivala sam sebe i svoju potrebu. Za stvoriti podržavajući odnos sa sobom iz mjesta suosjećanja i ljubavi potrebno je vrijeme i nježnost. Vrijeme koje odvajamo za sebe u praksi meditacije. Gdje smo u tišini sa sobom i promatramo svoje misli. Umanjujemo snagu unutarnjeg kritičara, odnosno razvijamo s njim prijateljski odnos jer ga primjećujemo i ne dozvoljavamo mu da zavlada nama, a time i našim djelima. Razvijamo i snažimo ljubav prema sebi.
'Vrijeme je da zavolimo sebe' naziv je interaktivne radionice Dubravke Fazlić, savjetodavne terapeutice, učiteljice mindfulnessa i poduzetnice, koja će se 5. lipnja održati na Sensa Wellbeing danu u Maksimiru od 11.45 do 12.30 h u Sensa kutku (kod glavnog ulaza u park). Pridružite nam se jer ćemo na radionici, kroz praksu suosjećanja, razvijati prihvaćanje i graditi odnos prema sebi temeljen na ljubavi.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/27613?ts=2022-04-14T10:24:30)
.png)
.png)
