Rad na mentalnom zdravlju za mene je postao svakodnevni ritual poput tuširanja, pranja zubiju ili disanja. Nije uvijek bilo tako. Nekad sam bila u potpunosti odvojena od sebe i od svog tijela, ali danas živim prema izjavi - Svaki čovjek treba odgajati sam sebe do posljednjeg daha (D’Azeglio).
Vratimo se u sadašnji trenutak. Kako se osjećate upravo sada? Možete li primijetiti svije tijelo? Odvlači li vašu pozornost neki pojedini dio? Možete li primijetiti koje su emocije i senzacije prisutne u vašem tijelu i umu upravo sada? Pozivam vas da samo primijetite, bez analize iskustva. Ja se osjećam hrabro i stoga vam želim pisati o hrabrosti i kako sam je ja osvijestila i prihvatila.
Moja draga kolegica Alja poslala mi je poruku i pitala me želim li sudjelovati na njenoj radionici. Grupni je rad. Koristimo osjećaje, senzacije, slike, disanje. Svako putovanje je jedinstveno i svaku od nas odvede na njen put. Zainteresiralo me.
Ovakva vrsta rada odmor je za moju dušu. Dozvoljavam sebi ugodno se osjećati unutar područja koje je totalno van mog područja znanja. Vježbam prepuštanje. Otvaram jedna vrata unutar sebe. Vidim sebe drugačijim očima i dozvoljavam sebi čuti kao me drugi vide i doživljavaju. Moja životna svrha unutar ove metode je hrabrost. Kada smo krenule na misiju riječ hrabrost u meni je budila nelagodu, strah. Stvarao se otpor prema samoj pomisli na hrabrost. Sebe nikada nisam doživljavala kao hrabru osobu. Ponekad sam imala osjećaj da mi nedostaje hrabrosti. Sebe svojim očima obično vidimo upravo suprotno od onoga što jesmo.
Zašto nam je toliko teško prihvatiti kod sebe neku vrlinu koju smatramo vrijednom i velikom? Nedostatak samopouzdanja kod mene je bio jako prisutan i nisam smatrala da u sebi imam tako veliku i vrijednu osobinu. Hrabri ljudi u mojim očima radili su velike i hrabre stvari. Nisam se sjetila pogledati oko sebe. Još manje u sebe. Obratiti pozornost na okolinu, one male korake koje svakodnevno čini svatko od nas. Hrabrost sam doživljavala kroz lik i djelo svojih idola.
Kako smo krenule u proces, kroz doživljaj i aktivaciju svrha mojih suputnica u misiji, meni su se oči otvorile. Kako da je pao onaj veo koji sam nosila preko njih kada sam bila u pitanju ja i kako vidim sebe.
U obitelji stresne situacije i traume nešto je što nas dotakne izgleda svakih 5 godina. Kao neki niz. Meni je bilo normalno da sam ja ta koja se brine, organizira, utješi, podrži ih u teškim situacijama. Ja sam imala snage i hrabrosti da ih iznesem u miru, organiziram što treba ili nađem rješenje. Meni je to bilo prirodno i dolazilo je iz mene. To sam bila ja. Nisam tome davala naziv. Potrebna je velika hrabrost i snaga da se prođu sve situacije kroz koje sam prošla. U tom periodu sebi nisam mogla to priznati. Osjećaj nedostataka samopouzdanje je prevagnuo. A hrabra i snažna osoba u sebi nema nedostatak samopouzdanja.
Hrabrost i nedostatak samopouzdanja su dvije strane iste klackalice. Četvrto hermetičko načelo je načelo polariteta koje govori: “Sve je dualno, sve ima polove, sve ima svoje suprotnosti istovjetno ili različito je jednako; suprotnosti su identične po prirodi, ali različite po stupnju; krajnosti se susreću; sve su istine poluistine; svi paradoksi mogu se pomiriti” (Kybalion)
Moja hrabrost i nedostatak samopouzdanja suprotni su aspekti. To je poput ljubavi i mržnje. I vjerujem da su mnogi od vas iskusili prijelaz iz ljubavi i u mržnju, kako i obrnuto. Svi smo sposobni svojim umom to promijeniti kada želimo otvoriti oči, preuzeti odgovornost i prihvatiti. Osvijestite svoje vrline u sebi. Prisjetite se da smo napravljeni tako da naš um prvo traži ono negativno.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/27613?ts=2022-04-14T10:24:30)
.png)
.png)
