Moja prijateljica Tanja još me jednom ugostila u svom beogradskom domu. Beograd je i dom čovjeka kojeg znam od svoje pete godine života. Čovjeka koji je uz mog oca stvarao tvrtku 'Fino i friško'. Kad je Boban u Zagrebu - vidimo se. Kad ja dođem u Beograd - vidimo se. Ni ovaj put nije bio izuzetak. Obožavam razgovarati s njime jer me neprestano uči novim stvarima. Stvaranje je njegov život.
Pričekao me ispred zgrade. Kad sam se spustila, primio me za ruku, onako očinski i rekao: 'Imam ti toliko toga za ispričati.' Laganim korakom krenuli smo prema kafiću. Ne može brzo hodati. Čovjek je u godinama. Tijelo i pokreti to pokazuju.
'Imam novi projekt. Znaš, ja i divna tehnologinja udružili smo se i krećemo od nove godine. Otvaram prodavaonicu i u njoj ću prodavati...', kreće pričati i nabrajati nove proizvode kakvih još nema ni u Hrvatskoj ni u Srbiji. Bobanove oči sjaje, glas mu je pun strasti. Preda mnom sjedi 75-godišnjak s tolikom željom za stvaranjem koju nema većina ljudi upola mlađih od njega.
Znam sve njegove uspone i padove. Koliko je puta padao, koliko se puta dizao... Kako su se prema njemu odnosili kada je u 'najnezgodnije' vrijeme bio u Zagrebu. Zanimljiv su duo bili on i moj otac. U potpunosti različiti. Jedan miran, staložen, racionalan. Drugi brz, nezaustavljiv, vizionar.
Mog oca više nema. Ali zato je Boban tu i još mi jednom potvrđuje da za nove početke nikada nije kasno. Neprestano me uči da se u životu nikada ne odustaje od svoje strasti i od kreacije. Danas znam da kada odustaneš od toga - odustao si od života.
Tog tjedna do mene su spontano dolazile priče o uspjehu slavnih osoba. Prva knjiga Stephena Kinga odbijena je 30 puta. Bacio ju je u smeće. Na ženin nagovor dodatno je radio na njoj i rodila se 'Carrie'. Walta Disneyja su otpustili iz novina jer navodno nije bio dovoljno kreativan. Jamesu Dysonu trebalo je 15 godina i 5216 neuspjelih prototipa da napravi najbolji usisavač. Zamislite tu količinu padova i ponovnih dizanja.
Ovo su ljudi koje znam iz novina, a čovjeka koji sjedi preko puta mene poznajem cijeli život. Ono što primjećujem da je zajedničko svima je strast i upornost za stvaranjem, kreiranjem koja ne dolazi iz želje za stvaranjem novca. On je tek posljedica njihove akcije.
Mnogi od vas, kao i ja, dovedu u pitanje svoje odluke, neku svoju ludu i upornu želju za nastavkom nekog projekta ili zamisli koja ne donosi dobit.
Nemojte odustati.
Promijenite pristup.
Pogledajte iz drugog kuta.
Pitajte nekog kompetentnog da vam kaže kako on vidi to što vi nudite.
Zaustavite se.
Odmorite.
Pregrupirajte.
Odmaknite se i vidjet ćete novim očima.
Vrsta feedback modela koja nam pomaže da razumijemo što radi, a što ne zove se T.O.T.E model (test, operate, test, exit) - test, radnja, test, izlaz. Polazna točka je određeno stvarno stanje, a cilj je određeno željeno stanje. Uspoređujemo stvarno i željeno stanje. Ako ovaj test/usporedba pokaže da cilj još nije postignut, uzimamo tu informaciju kao povratnu informaciju i sada vršimo određene promjene i poboljšanja (operiramo). Zatim ponovno uspoređujemo rezultat sa željenim stanjem (testom). Kada se postigne cilj, ovaj proces je završen (izlaz). Opet, ako pronađemo razliku, ponovno operiramo i testiramo dok se ne postigne cilj. Ovaj model na jednostavan način opisuje osnovnu strukturu ljudskog učenja.
Volimo misliti da sve znamo i da nam sve polazi za rukom. Ne volimo neuspjeh. Mnogi odustaju jer ga shvaćaju osobno. Ako nam nešto nije uspjelo, ne ide, zašto ne bismo promijenili pristup i tako došli do novog rezultata? Tu uskače strast i kreativnost. Onu koju mi je Boban na kavi još jednom potvrdio, svojim pogledom, svakom porom svoga tijela dok je govorio o detaljima projekta. Njegova vizija nije samo u njegovoj glavi. Spustio ju je u 3D realnost.
Znam da je i meni vrijeme da za neke projekte aktiviram T.O.T.E model. A vi? Za koje korake vas je ovaj tekst inspirirao?