Petak ujutro. Krećem u šetnju sa psima. Rudi Khan, on je lud za šetnjama. Tu količinu radosti ovaj petak ujutro bilo je teško primiti. Moje unutarnje gunđalo željelo je malo izaći na slobodu. Lagano šetam i primjećujem misli. Jao, ne da mi se. Uff, kako mi se ne da raditi. Uff, baš mi je teško, i primjećujem kako moje tijelo postaje sve teže i teže te kako moje misli utječu na njega. “Ne da mi se” postaje moja istina. “Teško mi je” također. Promišljam i o tome zašto uopće mislim te misli.
Lijep je dan. Taman nakon toliko dana vrućine pala je kiša i osvježila. Novo jutro se budi, a ja opet posežem za „ne da mi se“ i „teško je“. Primjećujem svoje misli, primjećujem kako djeluju na mene i zapitam se zašto si to danas radim. Zakoračim i ugledam na putu nešto sjajno. Ha, distrakcija, da si ne moram dati odgovor na pitanje. Sagnem se, a ono 20 centi. Osmijeh na licu, osjećaj sreće, tijelo postaje lakše. Našla sam sreću. Stavljam novčić u džep. Laka koraka šetam se dalje i promišljam: „hajdemo još, ja bih još“. Pritom, nisam mislila na novac, već na osjećaj. Puštam pse na livadu. Oni trče, uživaju. Sora je sporija, a kad uspije uloviti Rudija (koji se ujedno zove i Khan), grize ga za noge. Malo je ljubomorna. Gledam ih kako uživaju i ja uživam.
Bila je potrebna samo jedna sitnica da moje unutarnje gunđalo nestane i da se pojavi srećica. Odjednom sve je lakše. Dah, korak, planovi se pojavljuju za dan. Hodam i smijem se. Dolazim do kuće na ćošku. Preuređuje se. Fasada je divne boje, uklopila se u okoliš. Majstor postavlja klimu i pozdravlja me. "Dobro jutro." Odgovaram mu. On me pita: “Zar se vi uvijek ovako rano smijete?” "Zašto?" odgovaram, kao iz topa. "Pa jutro je. Volim jutra i rano se budim. Moje gunđalo inače spava ujutro. Radosna sam ujutro." Ovaj dan donio je meni i tom gospodinu drugačije iskustvo. On meni odgovara: "Obično su ljudi mrzovoljni i smrknuti ujutro." Njegovo lice razvlači se u osmijeh i govori mi: "Ovako je ljepše, ovako treba biti." Složila sam se s njim. Čujem ga kako se smije.
Nastavljam prema kući i razmišljam o spletu današnjih okolnosti i koliko je moja pronađena sreća promijenila cijeli tijek dana, i meni i gospodinu kojeg sam susrela. Da sam nastavila biti smrknuta, kad bi me vidio, potvrdila bih njegovo uvjerenje kako su ljudi smrknuti ujutro. Ovako, to je uvjerenje poljuljano. Poljuljati svoja vlastita uvjerenja može biti osvježavajuće i korisno iskustvo jer nam pomaže da rastemo, učimo i bolje razumijemo svijet oko sebe.
Kako poljuljati svoja uvjerenja:
- 1. Prepoznaj svoja uvjerenja
Prvo, budi svjestan svojih uvjerenja. Postavi si pitanja poput: „Koje su moje najčvršće pretpostavke o svijetu?“ ili „Zašto vjerujem u to?“ Prepoznavanje uvjerenja prvi je korak prema njihovom preispitivanju. - 2. Postavi si teška pitanja
- Postavljaj si izazovna pitanja koja će te natjerati na dublje razmišljanje. Na primjer: „Što ako ovo uvjerenje nije točno?“ ili „Što bi me moglo natjerati da promijenim mišljenje?“ Ova pitanja pomažu ti da kritički razmotriš temelje svojih stavova.
- 3. Izloži se suprotnim perspektivama
- Aktivno istraži suprotne stavove i argumente. Čitaj knjige, članke ili slušaj ljude koji imaju drugačija mišljenja. Pokušaj razumjeti njihovu logiku i razloge iza njihovih uvjerenja, bez osuđivanja.
- 4. Kritički razmišljaj o dokazima
- Procijeni dokaze koji podupiru tvoja uvjerenja. Jesu li ti dokazi objektivni? Postoje li dokazi koji osporavaju tvoje stavove? Budi otvoren prema novim informacijama, čak i ako suprotstavljaju tvoja trenutna uvjerenja.
- 5. Ispituj izvore svojih uvjerenja
- Razmisli o tome odakle dolaze tvoja uvjerenja. Jesu li ih oblikovali roditelji, kultura, društvo ili osobna iskustva? Možda neka uvjerenja ne potječu od tvoje vlastite analize, nego su preuzeta bez previše promišljanja.
- 6. Budi otvoren za promjenu
- Preispitivanje uvjerenja ne znači da moraš sve odbaciti, već da budeš spreman na mogućnost promjene. Uvjerenja mogu evoluirati i prilagoditi se novim spoznajama. Promjena stava znak je intelektualne zrelosti, a ne slabosti.
- 7. Eksperimentiraj s novim načinima razmišljanja
- Pokušaj „probati“ neko novo uvjerenje ili perspektivu, makar privremeno. Postavi si pitanje: „Kako bi izgledao moj život kad bih vjerovao u nešto drugačije?“ Ovo ti može dati uvid u drugačije poglede i pokazati da su neka uvjerenja možda ograničavajuća.
- 8. Razgovaraj s ljudima koji misle drugačije
- Uključi se u otvorene i iskrene rasprave s ljudima koji imaju različita uvjerenja. Umjesto da pokušavaš braniti svoje stavove, slušaj i pokušaj razumjeti njihov pogled na svijet. Ovaj proces može ti pomoći da bolje razumiješ i ispitaš svoja uvjerenja.
- 9. Prihvati nesigurnost
- Neka uvjerenja mogu biti duboko ukorijenjena, a njihovo poljuljavanje može izazvati nesigurnost ili nelagodu. Prihvati taj osjećaj – to je normalno. Nesigurnost je često znak da si na putu prema dubljem razumijevanju.
- 10. Daj si vremena
- Promjena uvjerenja može biti proces, a ne nešto što se dogodi preko noći. Budi strpljiv sa sobom i otvoren prema novim uvidima dok polako preispituješ i prilagođavaš svoja uvjerenja.
Moj um jutros je odlučio igrati na kartu negativnog
Jeste li se ikada zapitali zašto se negativne misli tako lako zadrže u našem umu, dok se pozitivni trenuci često čine prolaznima i kratkotrajnima? Nije rijetkost da nam, čak i nakon uspješnog dana, u glavi ostane visjeti jedna loša riječ, komentar ili nezgoda. No, zašto je to tako?
Za početak, odgovor leži u našoj evolucijskoj prošlosti. Naš mozak je, jednostavno rečeno, napravljen da se fokusira na negativno jer je to bio način preživljavanja. Zamislite naše pretke koji su živjeli u divljini, okruženi prirodnim opasnostima. Oni koji su bili budni i oprezni prema mogućim prijetnjama, poput grabežljivaca ili drugih opasnosti, imali su veće šanse da prežive. Ova potreba za preživljavanjem oblikovala je naš mozak tako da stalno traga za onim što nije u redu – jer nas to, u konačnici, drži sigurnima.
Drugi razlog zbog kojeg naš um voli negativno jest taj što loša iskustva ostavljaju jači dojam nego pozitivna. Kada doživimo nešto negativno, to odmah aktivira naše emocije i ostaje urezano u naše pamćenje. Naš mozak to radi namjerno – želi da zapamtimo loše kako bi nas spriječio da ponovimo greške. Zbog toga nas loša riječ ili neugodan događaj mogu proganjati puno duže nego lijepi kompliment ili ugodno iskustvo.
Tu dolazi i treći, najvažniji faktor – težnja mozga ka sigurnosti i predvidljivosti. Negativne misli često dolaze iz straha od nepoznatog. Kada nas mozak bombardira crnim scenarijima, zapravo misli da nas priprema na najgore, kao oblik zaštite. Ipak, umjesto da nas zaista zaštiti, često nas samo uvodi u stanje anksioznosti i stresa.
Negativne misli također se lako šire. Jedna loša stvar može brzo dovesti do niza negativnih zaključaka. Na primjer, ako nam se ujutro dogodi nešto neugodno, poput prolivene kave, lako možemo zaključiti da će cijeli dan biti loš. Naš um voli "generalizirati" – iz jednog lošeg iskustva stvara cijeli niz pesimističnih misli. Također, tu je i navika. Negativno razmišljanje može postati navika, a kao i svaka druga navika, s vremenom postaje sve jača. Što više negativno mislimo, to mozak postaje bolji u stvaranju novih negativnih scenarija, čak i kada oni nisu realni. Razbijanje te navike zahtijeva svjesnu promjenu, što nije lako, ali je moguće.
Mnogi od nas imaju tendenciju biti stroži prema sebi nego prema drugima.
Kritiziranje sebe ili očekivanje loših ishoda način je na koji se naš mozak pokušava "zaštititi" od razočaranja. Nažalost, umjesto da nas to zaista zaštiti, zapravo nas samo više opterećuje. Naš um nije neprijatelj, ali ga moramo bolje razumjeti. Naš mozak se drži negativnog jer vjeruje da time štiti nas i naše preživljavanje. Iako je taj mehanizam bio koristan tisućama godina unazad, u današnjem modernom životu često nam više šteti nego pomaže. Možda je vrijeme da naučimo kako ga "preodgojiti" i dati si priliku da se usredotočimo na pozitivno.
Kako preodgojiti svoj um?
Tako da postanemo svjesni svojih misli. Mindfulness trening za mene je alat koji na najljepši način pomaže uhvatiti se u koštac s našim mislima. Kada sam krenula učiti za mindfulness trenera, nisam ni sanjala koliko će mi dobroga donijeti. Naše misli su s nama stalno. Možemo naučiti primjećivati ih, biti s njima, ne reagirati, mijenjati ih. Osam tjedana traje Mindfulness trening. Toliko je potrebno da otvorimo jedna nova vrata i stvorimo novi način promatranja i ophođenja sa svojim mislima i sa sobom. Postajemo svjesni i prihvaćamo sebe, svoje misli, svoje tijelo, svoje senzacije kao jedinstvenu cjelinu, bez osuđivanja. Više o treningu pročitajte na www.dubravkafazlic.com