Jamie Bristow vodeći je britanski stručnjak za unutarnji razvoj i kontemplativne prakse u javnom životu. Osam godina bio je direktor Inicijative za svjesnost i službenik britanske Svestranačke parlamentarne skupine za svjesnost. Premda je njegova karijera u početku bila vezana uz marketing, ima iskustvo u psihologiji i sudjeluje u komunikacijskim kampanja o klimatskim promjenama.
Ono što je otkrio tijekom studija, pokazat će se poslije osnovom njegova rada, životnim pozivom. “Želio sam umanjiti anksioznost, bolje spavati, ovladati vlastitim emocijama, ali i znanost potvrđuje da se te namjere počinju mijenjati s vremenom. Može se samo kretati prema nečemu boljem. Jedan korak vodi vas do novih otkrića o sebi i vlastitim sposobnostima. Tako se promijenio i smjer mojeg života”, objašnjava. Riječ je, dakako, o onom što je većini poznatije pod nazivom – mindfulness.
Jedan od mnogih njegovih radova posvećen je fragmentaciji ili rascijepljenosti unutarnje povezanosti (engl. fragmented inner alliance), za koju vjeruje da vlada velikim dijelom našeg života. “Odjeljujemo se u nekoliko smjerova koji nisu nužno povezani. Tako se samo prebacujemo u različite uloge koje nam preuzimaju i preusmjeravaju pažnju. Stoga je potrebna praksa koja će nam omogućiti ponovno povezivanje i jedinstveno usmjeravanje. Jedan od faktora negativnog utjecaja svakako su društvene mreže, silna dostupnost informacijama te činjenica da neprovjerene informacije putuju brže i dijele se brže od istine. Ujedno se povećava i volumen tema koje ionako zvuče zastrašujuće ili su senzacionalističke. Daje se potpora bivanju na temeljima straha kao primarnom poticaju umjesto njezi koja pripada istoj skupini osjećaja. No nju je teže pretočiti u misao od 140 znakova. Takva nas mašina udaljava od pronalaska viših ciljeva, od onoga što zaista želimo postati dok istodobno postaje okidač za primitivne impulse koji proizlaze iz poriva za preživljavanjem. No nema povratka. Kao i mane, tako postoje i prednosti, a osnovna je ipak prilika za osvještavanjem. Dopustimo li si trenutak za promišljanje o tome kako se osjećamo, tada se ne vodimo tuđim porivima, nego vlastitima”, ističe u svom radu.
Klima - produkt krize odnosa
Mindfulness tako smatra psihičkim mehanizmom samoobrane koji ujedno vidi kao osnovu za promjenu perspektive u gorućoj temi današnjice – klimatskim promjenama.
“Posljednji je vlak već prošao. Njegov dolazak na neki se način činio sigurnim, kontroliranim, ali sada uviđamo tu prolaznost kratkog razdoblja djelovanja i ne možemo izbjeći ove promjene. Premda su one destruktivne i u različitim su stadijima, svaka od njih ima značenje. Važan je svaki pomak u stupnjevima. Na neki sam način u svojem prethodnom poslu, u marketingu, i sam tomu pridonio. Bio sam dio industrije koja me nije ispunjavala, a ona pridonosi stvaranju spomenutih frakcija. Umjesto da nastavim sudjelovati u tome, okrenuo sam se onomu što je teže. Shvatio sam da sam potisnuo spoznaju o klimatskim promjenama. Nisam htio znati o tomu. Bio sam poput većine - nesvjestan. Sve se činilo tako tehnički ili politički, problem koji se nas ne tiče izravno. No zahvaljujući vježbanju koje mi je omogućilo prihvatiti neugodu, posvetio sam se upravo toj tematici. Shvatio sam kako nije samo riječ o klimatskoj krizi, nego o krizi odnosa. Problem je u našem odnosu prema prirodi, našim ljudskim sustavima, ali i ponaosob, što se karakterizira kao nedostatak svjesne povezanosti, ideologija individualne separacije”, navodi.
Upravo je ta naivna, netočna misao koja proizlazi iz nedostatka osobnog iskustva, stvarana tijekom povijest, jedan od osnovnih problema s kojima se suočavamo, a temelji se na konceptu koji nas potiče na nedostatak suosjećanja ako u nešto nismo izravno uključeni. Razmišljamo o trenutku, prikupljamo informacije, ali nedostaje osviještenosti kako je upravo pozicija na kojoj smo sada, ono što činimo, osnova vrlo bliske budućnosti koja ostavlja trajne posljedice.
“U bolnom smo procesu rasta koji zahtijeva razvijanje suosjećanja prema sebi i svijetu. Samo time može započeti proces razumijevanja rada uma i srca koji se zatim proteže i na kontekst društva i klime”, kaže Bristow.
Mindfulness u sklopu edukacije
Ulogu u tome svakako igraju i institucije u čije se ruke prepuštamo, stoga se Bristow priključio britanskoj Svestranačkoj parlamentarnoj skupini za svjesnost koja kroz mindfulness otvara nove načine percepcije i komunikacije.
“Sustavi su posloženi u jednostavnijim vremenima u odnosu na svijet u kojemu sada postojimo. Uz vlastite kapacitete trebamo razviti i one institucijske kako bismo bolje razumjeli kompleksnost. Zato mi je iznimno važno djelovanje i u edukacijskim sustavima, a počinjemo već u osnovnim školama pa do završetka obrazovanja”, objašnjava.
Dok i sami nismo duboko uključeni u ovakav razvoj, to ne znači da, baš poput našeg sugovornika, ne možemo krenuti od sebe. Prema njegovu iskustvu, dovoljno je priznati sebi da pripadamo većem segmentu nego što možda inicijalno mislimo i uvijek imamo priliku napredovati.
“Meditacije s usmjeravanjem ostavljaju trag ako se prakticiraju samo nekoliko minuta. Nekima je potreban učitelj, kao što je uostalom bio i moj slučaj. Imamo iznimnu sposobnost ostati otvoreni jer znamo da ćemo nekim situacijama samo trebati svjedočiti ili biti dio njih. Zato je važno razviti suosjećanje i zahvalnost. Što više izgovaramo afirmacijske misli, to ih jače osvještavamo jer one ipak sadrže određenu podsvjesnu poruku”, ističe.
Prikrada se stoga misao da je spoznaja o onome što je moguće, ako odlučimo djelovati, moćniji alat od straha koji zazire od znanja i mogućnosti rasta.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/27613?ts=2022-04-14T10:24:30)
.png)
.png)
