Ako se tako osjećate, niste jedini. Iako ste mentalno spremni za odmor, to ne znači da je spremno i vaše tijelo. Tijelu treba vremena da povjeruje da je stres prošao, da su obaveze iza vas, da je zaista vrijeme odmora.

Nakon što ste mjesecima u pogonu, tijelo se navikne biti spremno za poslovne i obiteljske izazove i probleme, tijelo se navikne biti pobuđeno. Iako ste na godišnjem odmoru, tijelo ima naviku održavati vas u zoni pripravnosti koja je asocirana s osjećajem sigurnosti.

Mnogima od nas se događa da se tek tjedan dana nakon početka godišnjeg odmora počnemo opuštati. To je zato što nas nitko nije naučio kako raditi za osjećaj opuštanja, kako ga podržati, kako tijelo zaliti pažnjom koja je ljekovita, a samim time i opuštajuća.

Na žalost, mi ljudi imamo naviku usmjeravanja pažnje na probleme, neovisno o tome jesu li oni rješivi. Satima, a ponekad i danima, možemo razmišljati o nečemu što je potpuno izvan naše kontrole. Slično je i s tjelesnim simptomima. Kad imamo neki pritisak u prsima, čvor u želucu, knedlu u grlu, stalno ćemo boraviti na tim mjestima u tijelu. To je instinktivna reakcija kontrole neugode, iako bi nam puno više koristilo upravo suprotno – pružiti pažnju onim dijelovima tijela u kojima nam je ugodno, dobro, toplo, stabilno.

Vještinama samoregulacije ne podučavaju nas ni u obitelji, ni u školi i to samo zato što ne postoji svijest o tome koliko je važno moći se opustiti, moći pomoći sebi, moći pokrenuti ljekovite tijekove tijela koji su tu, samo je naša pažnja drugdje, pa se čini kao da ni ne postoje.

Svaki dan se možemo odmoriti, makar i na deset minuta. Tako gradimo naviku redovitog opuštanja koje nam, kad nastupi vrijeme odmora, omogućuje da se opustimo bez problema. Ono što uvijek možete napraviti je opustiti leđa na naslonu stolca ili kauča.

Dok sjedite, vjerojatno ne razmišljate kako sjedite ili se možda trudite držati leđa uspravnima, jer ste naučili da je to za vas dobro. No, tu je nešto što vam je još potrebnije, a to je imati udoban naslon na koji se možete osloniti osjećajući tu bezuvjetnu podršku koju vam naslon daje. Svi trebamo podršku, ali ponekad je u ljudima ne možemo dobiti. Naslon stolca je uvijek za tu da vam podrži leđa upravo onako kako vam treba. Naravno, taj naslon treba biti udoban.

Udoban naslon podržava vaše tijelo tako da se ne morate držati uspravnima uz pomoć mišića. I ako vam je pažnja na onoj plohi leđa koja je oslonjena, počet ćete primjećivati koji se mišići opuštaju. Ostanete li znatiželjni u vezi toga koji se mišići opuštaju, vjerojatno će doći do dubljeg udaha i izdaha, a duboki izdasi su uvijek znak opuštanja.

Znatiželja je važan dio istraživanja procesa opuštanja. Ostanete li znatiželjni koji se mišići opuštaju, ti mišići će se opuštati efikasnije i sama takva vrsta pažnje dovest će do dodatnog opuštanja novih područja u leđima. Ako tome još dodate znatiželju u vezi toga kako na vaše tijelo djeluje gravitacija, proces opuštanja bit će još učinkovitiji.

Gravitaciju obično uzimamo zdravo za gotovo i ne osvještavamo koliko je ona korisna u opuštanju tijela. Kad osvijestite utjecaj gravitacije, sama težina tijela postaje još jedan alat za opuštanje. Udoban stolac ili kauč možete doživjeti kao nišu koja drži vaše tijelo, a gravitaciju kao suradnicu u tome da se vaše tijelo što bolje opusti.

Sličnu vrstu opuštanja možete provesti i prije spavanja. Udoban madrac podržava vaše tijelo i ako ste u kontaktu s onim dijelovima tijela koji su prislonjeni uz podlogu, lakše ćete se opustiti. Ono što dodatno pomaže je meškoljenje pri kojem istražujete milimetarske pomake koje čine veću ugodu. Općenito gledano, podignite svoje kriterije u vezi udobnosti. Ako vam pri padanju u san može pomoći pomicanje jastuka za par milimetara, pomaknite jastuk za par milimetara. Tražite udobnost za sebe. Pobrinite se da vam bude što ugodnije, njegujte se pazeći na potrebe svog tijela, budite u kontaktu s onim što vam čini dobro.

Još nešto vam može pomoći u opuštanju, naročito ako imate problema s plitkim disanjem ili ako imate osjećaj da nikad ne možete udahnuti do kraja. Dišite mirišući zrak. Primaknite prste nosnicama, ako će vam tako biti lakše, i pomirišite prste. Primijetite koji dio trbuha se širi. Mirišući zrak, dišete šireći srednji dio prsnog koša i to vas automatski otvara i opušta.
Tako dišu bebe. Da, bebe mirišu zrak čim se rode. Primaju ga, upijaju ga. A onda, s vremenom, počinju zatvarati svoja pluća, braniti se od tako slobodnog primanja svega oko sebe.

Svi smo tako počeli svoje živote. Mirisali smo zrak, primali u sebe život. Silom prilika, počeli smo se zatvarati, ali to ne znači da opet ne možemo mirisati. Opustite se i mirišite svijet oko sebe. Iznenadit ćete se, tako je jednostavno, a tako puno znači.
Čitajući ovaj članak, možda ste napravili ove jednostavne vježbe, ali one vam se neće uvući u svakodnevicu ako si ugodu i odmor ne postavite kao prioritet. Važnije je osjećati se lakše i opuštenije nego obaviti taj telefonski poziv tri minute prije.

Važnije je osjećati se lakše i opuštenije nego poigrati se s djetetom pet minuta ranije. Kad ste opušteniji, kad se osjećate lakše, to će osjetiti i vaše dijete i vaš sugovornik s druge strane telefonske linije. Dajte sebi ono što vam treba i to će se odraziti na sva područja vašeg života.

Za kraj, jedno čarobno pitanje - koliko često razmišljate o tome kako si možete olakšati život? Razmišljate li o tome uopće? Vjerojatno ne. Počnite.