Sensa razgovor s Anom Ugarković: Simbioza druženja, kuhanja i edukacije njezin je lajtmotiv

"Ako istinski volite prirodu, ljepotu ćete pronaći posvuda”, izjavio je jednom prilikom poznati slikar Vincent van Gogh, a s njim bi se mogla složiti i Ana Ugarković. Ana je karijeru započela kao voditeljica poznatih kulinarskih emisija “Kruške i jabuke” i “Kod Ane”, jedno vrijeme vodila je kultni zagrebački restoran Mali bar, a danas vrijeme provodi u bajkovitoj Istri uživajući u zagrljaju nove okoline i organiziranju kulinarskih radionica, što je posebno veseli. Baš kao spomenuti slikar, i ona je ljepotu pronašla u prirodi koju smatra vrhunskim stimulatorom kreativnosti. U razgovoru je otkrila kako izgleda njezina nova svakodnevica, kao i što je istinski ispunjava.

Edukativne radionice prava su simbioza svega onoga u čemu uživa – druženja, učenja i uživanja u hrani – pa sam se zapitala što je u tomu najviše ispunjava? “Teško mi je odabrati samo jedan faktor u kojemu najviše uživam, ali svakako mi je važno stvoriti prijateljsku atmosferu tijekom druženja”, istaknula je. Upravo sklop međusobno povezanih karakteristika održava njezin motiv organiziranja ovih radionica. Recepte mijenja i prilagođava potrebama grupe jer želi njegovati autentičan i personalizirani pristup pa zaključuje: “Nije bitno hoće li jelo na kraju ispasti savršeno, važno je uživati u dijeljenju, zajedništvu i druženju.”

U radionicama jednako sudjeluju i domaći i strani gosti, a posebno je veseli povezanost s lokalnom zajednicom: “Dolaze različiti ljudi, turisti, oni koji putuju i žele bolje upoznati lokalnu kulturu. Osobito ih puno dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Radionicama prisustvuju svi koji žele steći osobnije iskustvo, a to im odlazak u restoran ne može ponuditi. Naravno, dolaze i domaći gosti, a posebno me raduje suradnja s Pučkim otvorenim učilištem Grada Rovinja jer to smatram i lokalnom umreženošću.”

Upravo je razvijanje lokalne bliskosti i povezanost sa susjedima jedna od mnogih pozitivnih promjena koje je Istra donijela u njezin život. “Imam osjećaj da sam dio cjeline za razliku od života u gradu, gdje je više naglašena individualnost i ljudi se brinu ponajprije o sebi. Ovdje se baš cijeni doprinos zajednici. Osim toga, sada neću sjesti u auto ako mi zatreba neka namirnica, nego ću radije to posuditi od susjeda ili se snaći s onim što imam”, objašnjava mi novosti koje joj je donio život u manjem mjestu.

“Priroda je zaista ljekovita, ali potrebno je postići sinkronizaciju s njom. Ne bojim se više zmija ili kukaca kojih sam se bojala dok sam živjela u gradu. Kada ti nešto postane normalno, ne gledaš na to s posebnom pažnjom”, rekla je.

Život u prirodi čini normalnim suočavanje sa strahovima, a kako Ana kaže, “sama priroda ima važan terapeutski učinak”. Život u Istri donio joj je nove radosti, a jedna od njih je i rad u malenom vrtu pa istražuje svijet biljaka i otkriva čari njihova uzgoja. Pripremajući povrće iz svog vrta, uživa u novim okusima, poput artičoka koje prije nije toliko koristila, a upoznaje i sezonalnost kultura.

“Sezona je šparoga pa mi je njihovo branje trenutačno omiljena aktivnost u kojoj ponekad uživam sa svojim psom, ali on više voli trčati okolo pa češće idem sama. Čak sam počela kiseliti šparoge kako bih ih mogla što više iskoristiti”, pojasnila mi je te istaknula da najviše uživa boraviti u prirodi kada ima neki cilj, kao što je to u ovome slučaju potraga za divljim šparogama. “Kada znaš kuhati, možeš iskoristiti puno više namirnica iz prirode”, kaže kako bi naglasila važnost prijašnjeg iskustva u novim životnim okolnostima.

Promjenu koja je nastala nakon što je ponekad hektičnu svakodnevicu gradskog života zamijenila istarskom idilom, Ana ne smatra tako drastičnom. “O ovome nisam mogla ni sanjati prije 20-ak godina. Tada me to zasigurno ne bi veselilo kao danas”, kaže te ističe kako se promjena dogodila u pravome trenutku. Izreka da se baš sve događa kada treba, njezina je mantra i stvarnost: “Teško mi je uopće sjetiti se nekih nedostataka života na selu jer sada živim puno održivije. Ipak, ne mislim da je sve za svakoga, ali za mene ovo sada jest. Priroda potiče kreativnost i motivira me na iskorištavanje svega što imam oko sebe, a meni se sviđa što barem malo mogu pridonijeti zdravijoj budućnosti za sve.”

Osim dragih ljudi, kaže kako joj ne nedostaje mnogo toga otprije, ali njih bez problema vidi kad god za time osjeti potrebu. Pa nije Istra na kraju svijeta! “Promjena nije jednostavna, ali kada dođem do zida, samo se odvažim napraviti je. Meni je promjena obavezna. Koliko god mi je restoran bio divno iskustvo, bilo je i stresno. S obzirom na to da sam imala mogućnost izabrati daljnji smjer, to sam i napravila”, zaključila je Ana na kraju našeg razgovora, a složile smo se kako je svaki novi početak nadahnjujući.

“Sve što sam radila u životu dovelo je do nekakvih novih spoznaja i rješenja. Zapravo, sve je to prirodan slijed. Ne bih znala uživati u ovome da nisam imala toliko divno iskustvo otprije. Sve se sada spaja u ono što zbilja želim radit”, nadovezuje se.
I zaista, potrebno je biti zahvalan na prilikama u kojima možemo još jednom, po tko zna koji put, stvoriti najljepšu moguću stvarnost za sebe.