Neki dan sam išla baciti smeće i u trenu dok sam izlazila u stan je baš ulazila jedna od mojih kćeri. Usputno smo se pozdravile i rekla sam: „Idem samo baciti smeće.“ Njezin pogled smjesta je prešao na Lidlovu vrećicu koju sam držala u ruci, prepunu... pa... svega, a zatim se taj strogi pogled usmjerio ponovno prema meni. „Mamaaa, ti ne odvajaš?“ Ja, pa, odvajam, većinu vremena, ali, kvragu, baš taj put nisam i, eto, baš taj put smo se morale sresti na ulazu u stan. Posramila me. Ukazala na očito. U pravu je. I ne samo kada je o smeću riječ. Svakodnevno svjedočim razlici u načinu funkcioniranja i razmišljanja ove „nove“ generacije. O tome i o još koječemu pisat ću u ovom članku.
Živim s tri predstavnice generacije Z. I svaki dan im se sve više divim. Zapravo, osjećam čak neko strahopoštovanje prema njima i potrebu da budem bolja. Odlučila sam pisati o njima jer mi se čini da ih veliki dio svijeta ne voli, ne vidi, ne razumije. Tako da možemo reći da sam imala potrebu napisati svojevrsnu odu generaciji Z.
Generaciju Z čine sve osobe rođene između 1997. i 2012. godine, što znači da su najstarijem predstavniku 24, a najmlađem 10 godina. Više nego ikad prije vidljive su drastične razlike među generacijama i ova, popularno nazvana generacija Z, najviše se razlikuje od svih dosad. Njima je svojstveno da ne poznaju život bez pametnih telefona i interneta pa ih zbog toga zovu i digitalnim urođenicima. Isto tako, odrasli su u svijetu u kojem društveni mediji, međurasni sukobi, pucnjave po školama, naglo zatvaranje svijeta zbog pandemije, terorizam i klimatske promjene predstavljaju realitet i stalnu prijetnju. Gotovo svi do jednog su nepovjerljivi, skeptični, oprezni i, netko bi rekao, ne poštuju autoritet, no oni samo dosta realno gledaju oko sebe i odlučuju se kladiti na sebe umjesto na nas, stariju generaciju.
Čini se da su često na udaru kritika sa svih strana; smatraju ih asocijalnima, ovisnima o tehnologiji, bahatima i lijenima. Nastavnici tvrde da se ne mogu koncentrirati na satu, da ne vode bilješke, da se ne trude dovoljno, da im jednostavno ni do čega nije stalo.
U moru brojnih informacija jasno je da predstavnici ove generacije imaju fokus kraći od 10 sekundi. No znači li to da nisu zainteresirani ili pak da filtriraju sve informacije i primaju samo one koje njima imaju smisla? Svakako nisu poslušnici. Neće, poput pokornih prethodnih generacija, napraviti mjesta u pamćenju za nepotrebne informacije koje, ruku na srce, mogu pronaći na Googleu za manje od tri sekunde. Čine se kao da nemaju strpljenja. Svatko tko trenutačno u kućanstvu ima djecu ove generacije povremeno iz njihovih mobitela može čuti nesuvisle i nerazgovijetne (nama) ubrzane riječi i rečenice i čuditi se što to, zaboga, njihova djeca slušaju. Oni, naime, ubrzavaju predavanja ili poruke svojih prijatelja jer nemaju strpljenja, a ni vremena za gubljenje na slušanje normalnog tempa. Videi na TikToku koji traju do tri minute idealan su sadržaj za njih jer su osobe koje su snimile video dobro razmislile koje su poruke i sadržaj najvažniji da stanu u to kratko vrijeme. Takvi su sadržaji lišeni svega nevažnoga. Nije onda ni čudno što kao roditelji imamo osjećaj da su nam se djeca isključila iz razgovora nakon nekoliko minuta, a mi smo taman pripremili krasnu pedagošku govoranciju. U skladu s tim, pitam se koliko je način školovanja uopće prilagođen njihovim mozgovima i načinu razmišljanja pa se možda zbog toga čini kao da je u velikom porastu broj djece s nekim oblikom poteškoća u učenju. Možda nije stvar u njima nego u načinu koji njima ne odgovara, a koji je bio osmišljen za neke prethodne, drugačije generacije.
Ovisni o tehnologiji
Predstavnici generacije Z, veliki dio njih, ne sjeća se života bez tehnologije. Ipak, odbijaju da ih se definira kao ovisnike o njoj. Ono o čemu su ovisni i ono čemu su predani jest sadašnjost. Žele sve, žele sad i tehnologija im to omogućuje. Tehnologija je za njih sredstvo, a ne cilj. Žele s nekim stupiti u kontakt, dobiti informaciju koju traže, naručiti hamburger, kupiti knjigu ili tenisice, kupiti avionske karte ili ulaznice za koncert, a tehnologija im to sve i omogućuje. Nemaju strpljenja poput prethodnih generacija, ne zato što nisu sposobni za strpljenje, već zato što su odrastali u ubrzanom svijetu u kojem nikad nisu morali biti strpljivi ni trenirati strpljenje. I, ako im samo pokušate „svisoka“ objasniti kako ste vi za pisanje nekog seminara trebali satima i danima pretraživati knjige u knjižnici, a njima za to treba nekoliko klikova, odmah sutra nemojte ni pokušati otići na posao autom ili tramvajem nego pješke jer, pa zaboga, vaši roditelji su svakodnevno pješačili kilometrima do škole. Svijet nije stao, nastavlja se razvijati i kotrljati i nikad, baš nikad neće krenuti unatrag. Što je bilo bilo je i ovo je njihovo vrijeme. Koliko god se čini da su stvari prije bile jednostavnije.
Važnost održivosti, mentalnog zdravlja, klimatskih promjena, raznolikosti i inkluzivnosti
Pripadnici nekih starijih generacija možda i ne znaju značenja svih ovih gore navedenih riječi, no ovoj su generaciji ti pojmovi iznimno važni. Osobno vjerujem da oni mijenjaju svijet brže nego bilo koja prethodna generacije. I zbog svojih prioriteta i zbog svojih načina.
Neki dan mi je kći rekla da se želi upisati na tečaj šivanja jer je doznala da se za stvaranje jednog para traperica potroši 7600 litara vode. Ja to nisam znala. A njoj je ta informacija iznimno važna. Mladima je danas, umjesto u šoping, najdraže otići na razmjenu robe, tzv. thrifting na kojem mogu razmijeniti nošenu robu. A sve s višim ciljem očuvanja ovog jedinog planeta na kojem žive. Isto tako, veliki dio njih pazi na prehranu iz dva razloga; zbog svjesnosti o važnosti da smo ono što jedemo, a i zbog očuvanja planeta.
Mentalno zdravlje generaciji Z je od najveće važnosti. Žele biti dobro, ne žele patiti, progovaraju o tome, traže pomoć. Prvi su od svih generacija u kojoj je potraga za mentalnim zdravljem naglašena kao prioritet, a ne sramota. Ubrzan način života stvara stalan osjećaj stresa bilo njima ili njihovim roditeljima pa 70 posto predstavnika generacije Z prijavljuje poteškoće s mentalnim zdravljem u obliku anksioznosti i depresije. Dvadeset sedam posto više nego bilo koja generacija prije njih svoje bi mentalno zdravlje opisalo lošim. U skladu s tim, sve više njih traži stručnu pomoć.
Ova generacija progovara i normalizira pojam mentalne higijene za svakog. Na nas koji se bavimo mentalnim zdravljem to stavlja određeni pritisak jer više ne pretpostavljaju (kao neki klinci davno prije) da smo pametni i sposobni samo zato što imamo titule, nego su zahtjevni, izazovni, traže pomoć, kontakt, rješenje i vjerojatno znaju o svom problemu više nego mi. Među njima nije sramota reći da su tjeskobni, depresivni ili imaju poteškoće u učenju, ali je sramota ništa ne poduzeti u vezi toga. Nekad prije nije bila sramota imati neki poremećaj dok god nitko nije znao za to, a sramota je bila o tome govoriti.
Iako su kritizirani da su ovisni o društvenim mrežama, one nisu donijele samo loše stvari nego su uvelike zaslužne i za skidanje stigme s poteškoća s mentalnim zdravljem, naglašavajući važnost mentalne higijene. Na TikToku i brojnim podcastima mogu se gledati i slušati i poznate osobe, influenceri, kao i potpuno obične osobe koje govore o poteškoćama s mentalnim zdravljem pa je pretpostavka da su predstavnici generacije Z puno otvoreniji za razgovor o mentalnom zdravlju nego starije generacije. Svjesni su da poteškoće koje osjećaju mogu biti barijera na putu do onoga što žele postići te žele riješiti sve probleme umjesto da ih pospremaju pod tepih.
Naravno, putem društvenih mreža savjeti o tome kako se nositi s poteškoćama nisu uvijek najbolji pa su djeca svjesna i mogućnosti i načina samoozljeđivanja ili suicidalnog ponašanja puno više nego prethodne generacije.
Osim toga, putem društvenih mreža bombardirani su pritiskom da budu savršeni, pa je velik dio njih vrlo nesiguran u sebe, ponajviše kad je o izgledu riječ. U posljednje vrijeme, srećom, pokrenuli su pokret body positivity koji promovira zdrav izgled i prihvaćanje sebe jer su uvidjeli da je takav pritisak vrlo toksičan i nezdrav.
Novi svijet – novi stav
Odrastaju u svijetu koji se ubrzano mijenja i ne uvijek nabolje. Vrlo su svjesni problema klimatskih promjena i očuvanja planeta i kad o tome progovaraju, mi, starije generacije, spuštamo glave. U pravu su. To ih je dočekalo, to trebaju riješiti. Mi smo uništavali, oni su došli popraviti svijet.
Gen Z je najotvorenija i najprogresivnija generacija dosad i nametnuli su se kao najinkluzivniji. U društvu koje plamti od sukoba te različitih političkih i društvenih pogleda i stavova, možemo naučiti biti malo više otvoreni i tolerantni prema ljudima koji su jednostavno drugačiji od nas ili koji ne dijele jednake vrijednosti i stavove kao mi.
Oni definiraju svoj uspjeh drugačije
Završen fakultet, velike kuće i debeli bankovni račun njima nisu mjerilo uspjeha kao generacijama prije njih. Stavljaju sebe i svoje interese na prvo mjesto. Izraziti su individualci i žele raditi posao koji će ih zadovoljiti. Žele raditi za sebe, a ne biti dio većeg sustava. Izlaze iz sigurne zone svega onoga što je nama predstavljalo prestiž i uspjeh te kreiraju nešto novo dok ih mi skeptično promatramo.
Rođeni su vođe. U traženju posla pitat će se gdje je tu vrijeme za njih, za njihove strasti i hobije. Ako mogu imati život u kojem osjećaju zadovoljstvo, znatiželju i radost, a pritom im posao nosi dovoljno da pokrije troškove života i pokojeg putovanja, njima je to uspjeh. Štedljivi su i oprezni s novcem. Gledaju svoje roditelje koji rade od jutra do mraka, plaćaju režije i povremeno, samo povremeno si priušte odlazak na neko putovanje i misle: „Hej, ja ovo ne želim!“ Iako je u posljednjih 20-ak godina došlo do hiperinflacije fakultetskih diploma, predstavnici ove generacije ne cijene osobu po onome što je završila, nego kako u određenoj situaciji funkcionira. Ne cijene knjigu po koricama i ljutit će se na nas svaki put kad upitamo „Koji fakultet je ta i ta završila?“ kao mjerilo je li ta i ta dovoljno dobra za naše dijete.
Sve u svemu, bez obzira na to što sam sama odrastala u drugačije postavljenom društvu nego što je danas, sve više sam svjesna svog golemog poštovanja prema mladima generacije Z koji su odlučili da ne žele ići utabanim stopama i preuzeti već isprobane obrasce ponašanja, nego žele nešto novo, drukčije i bolje. Dok god ne prestanemo na njih gledati prijekorno jer u usporedbi s nama nisu toliko vrijedni, poslušni, pokorni... nećemo uvidjeti koliko su divni, revolucionarni i hrabri te da su zapravo došli počistiti naš nered. I zato - respect klinci, skidam vam kapu!