Neke smo životne uloge sami birali, neke su nam urođene, a neke nametnute. Čak i kada prihvatite svaku od njih, možete shvatiti koliko je teško odigrati svoju ulogu u filmu koji se zove život, a život nas često iznenadi nekim novim preokretom. Na forumu smo pronašli ispovijest Marine koje se suočava s problemom koji se događa mnogim ženama između 45. i 50. godine - evo o čemu je riječ:
Marina je postala majka u 40. godini života. Kada je saznala da je trudna, uživala je u sretnim vijestima, a radovali su i njen muž, djedovi i bake. Cijela obitelj ju je dočekala kad je s bebom naručju izašla iz porodilišta u ožujku. Ali već u svibnju je Marinina majka otišla u kupaonicu i pala. Noge je nisu slušale i modrice su se pojavljivale jedna za drugom. Liječnici su rekli da je riječ o krvnim ugrušcima duboko u venama i da će majci dosta biti otežano kretanje. Slegnuli su ramenima i objasnili da odsad mogu samo čekati. Godinu dana kasnije, umoran od depresije i beskrajnih suza svoje žene, Marinin otac se preselio na selo.
Marina je od tada bila između dvije vatre. Kod kuće je njena kći od nje zahtijevala pažnju i brigu, a na drugoj strani grada to su isto zahtijevali i njezini roditelji. Svaki drugi dan je dolazila kod majke: pomagala joj, bodrila je, nagovarala je da ide u šetnju, dok je ocu išla vikendom. Odbio je vratiti se u grad, ali nije želio promijeniti svoj uobičajeni način života. Marina mu je donosila hranu, novine, kuhala hranu i pokušavala za njega pronaći puno razumijevanja.
"Cijelovrijeme sam bila s nekim, jer sam osjećala da to dugujem svima", napisala je Marina.
Od tada je prošlo nekoliko godina i ništa se nije promijenilo. Njena majka još čeka iznenadnu smrt, otac se nastanio van grada, a kći ide u vrtić. Marina je nakon porodiljskog dopusta odlučila dati otkaz kako bi imala vremena brinuti se o svima.
Stručnjaci žene poput Marine nazivaju "generacijom sendviča". Po pravilu, to su majke koje se istovremeno brinu o djeci (maloj ili školskog uzrasta) i starijim roditeljima. Mnoge žene se suočavaju s ovim izazovom, čak i ako pronađu rješenje koje je bolje od navedenog primjera, uvijek postoje negativni osjećaji, opterećenje i nedostatak brige o sebi. Što činiti u takvoj situaciji?
Prvi korak u ovakvom životnom izazovu jest uskladiti svoje prioritete. Kvalitetni trenuci s članovima obitelji su zaista nešto predivno, ali je važno da brinete i o sebi, svom zdravlju te sreći. Jer ako ne možete pomoći sebi, ako ste konstantno negativni, vaše zdravlje će biti ugroženo i nećete moći pomoći drugima. Nemojte žrtvovati sebe, već se organizirajte i učinite koliko vam vrijeme, obaveze i život to dopuste - napravite detaljan plan u kojem niti jedna strana ne mora trpljeti - pa ni vi.
Također, važno je da prihvatite svaku moguću pomoć i podršku. Mnoge žene misle da sve mogu sve riješiti ili podnijeti, ali s vremenom izgube energiju. Potražite pomoć - kućnu njegu za roditelje, stručnu medicinsku pomoć, upišite dijete u vrtić i neka se vaš partner jednako angažira. Prava ljubav je tu i kada su oluje i kada sja Sunce.
Treće, kada vam je potrebna pauza, napravite je! Budite posvećeni, ali ne i žrtva. Brinite i o sebi. Ne možete staviti život na pauzu dok nešto ne prođe, ali uvijek možete i trebate uzeti pauzu kada vam je potreban odmor.