Eli J. Finkel, profesor psihologije i menadžmenta i organizacije, zajedno je s kolegama analizirao društveni kontekst braka od 1700-ih do današnjeg vremena. Zaključili su da su postojale tri osnovne ere braka: institucionalna, suputnička i era samoizražavanja.
- Institucionalna era
Brak u institucionalnoj eri (1776.-1850.) postojao je u vrijeme kada su ljudi uglavnom živjeli u agrarnim zajednicama, a obitelj je bila osnovna ekonomska jedinica društva. Nije se previše naglašavala “kvaliteta” bračnog odnosa, a rodne uloge nisu bile u središtu braka jer su svi radili i pridonosili dobrobiti obitelji zajednički.
- Suputnička era
Suputnička era (1850.-1965.) dovela je do dramatičnih promjena u ideji zašto ljudi stupaju u brak. Obitelj više nije bio osnovna ekonomska jedinica društva, a rodne uloge postale su naglašenije. Muževi su postali nadničari izvan kuće, a supruge su postale "domaćice". Osim toga, brak je postao sentimetalniji u odnosu na prethodno razdoblje.
- Era samoizražavanja
Za Finkela, treću eru braka, eru samoizražavanja (1965. do danas), definiraju parovi koji idu dalje od zajedničkog braka. Sada također želimo biti cijenjeni i kao pojedinci koji su zainteresirani za samoizražavanje i osobni rast. Finkel kaže da je prosječan brak danas manje zadovoljavajuć, tj. guši nas, jer od samog bračnog odnosa i partnera tražimo puno više nego ranije u povijesti.
Suradničko pregovaranje i kako mu pristupiti
Većina nas koji ulazimo u brak želi vezu koja podržava naše individualne životne planove. Vjerujemo da to možemo postići zajedno bolje nego kao pojedinci. Zato je važno naučiti pregovarati zajedno o stvarima koje su nam oboma važne da bismo cvjetali u braku. Evo kako to učiniti.
- Proces pregovaranja
Približite se partneru. Recite svom partneru o čemu želite razgovarati jer je važno dati mu vremena da razmisli o tome. Također, zajednički odredite vrijeme za razgovor. Ne bojte se izraziti ono što želite.
- Pregovori zahtijevaju suradnju
Suradnici su ravnopravni pa nemojte privilegirati vlastiti položaj. Suradnja nije kapitulacija, ona štiti individualnu autonomiju. Većina nas ima (vjerojatno podsvjesni) strah da će nas drugi nadvladati, ali važno je osvijestiti da se ne odričete se vlastitog interesa surađujući s partnerom.
Brak nas ne mora gušiti
Tijekom bračnih razdoblja koje opisuje Finkel, osobni, intimni odnos postao je središnji za ono što je važno u braku.
Tijekom institucionalne ere, ekonomski i reproduktivni opstanak bili su važniji od kvalitete odnosa. Ako su parovi u svom braku razvili intimnu kvalitetu punu ljubavi, to je bio samo dodatak.
Tijekom suputničke ere brak je bio organiziran kako bi podržao socio-ekonomski poredak - strukturirao se oko rodnih uloga i koncepta osobnog interesa definiranog kao potrebe. Stoga su sretni i zadovoljavajući brakovi bili oni u kojima su muževi i žene zadovoljavali svoje potrebe zasnovane na spolu.
Potreban nam je novi model kako brakovi mogu funkcionirati za eru samoizražavanja koja na samoizražavanje ne gleda kao na sebičnost. Ovaj novi pristup braku znači da vi i vaš supružnik možete zadržati perspektivu sebe i kao pojedinca i kao para u isto vrijeme - osjećaj "biti zajedno u ovome" dok također imate "osjećaj autonomije".
U zdravom braku biste trebali surađivati u pregovorima o vašim individualnim i zajedničkim životnim planovima.
Izvor: Psychology Today