Ako ne ovisite o tome da vas vaš muž usrećuje, onda on može pogriješiti, a vi ste i dalje dobro. Može reći krivu stvar i brzo mu oprostite. On se može boriti sa svojim demonima, a vi ne padate u očaj. On može biti vaš partner i prijatelj jer ne mora biti vaš spasitelj.-Lysa TerKeurst
Danas me ove riječi podsjećaju da nije posao muža usrećiti svoju ženu – ma kakvu nam ideju usađivali romantični filmovi i svjetski poznate knjige. Slatki počeci dali su mi nerealna očekivanja. Kad sam upoznala svog muža, zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli na njega. Osjećala sam se tako sretno i naš odnos je bio kakav nikad prije nisam doživjela. To me stvarno razveselilo.
I budući da mu je tako lako polazilo za rukom usrećivati me, to je postalo moje očekivanje - odjednom sam povjerovala da je njegov posao usrećiti me. Da mu je glavni cilj izmamiti mi osmijeh na lice. Dok ovo pišem, shvaćam koliko vrlo sebično zvuče moje rečenice. Ali da budem iskrena, htjela sam usrećiti i svog muža. Sama imam potrebu udovoljavati drugima, pa se posebno trudim da se moji najmiliji osjećaju posebno i voljeno. Ako su oni bili zadovoljni sa mnom, ja sam bila zadovoljna sobom. Naravno, vrijedi i obrnuto; ako drugi nisu bili zadovoljni sa mnom, nisam bila zadovoljna ni sama sobom, napisala je autorica portala yourtango.com.
Danas shvaćam da moj posao nije usrećiti druge. I nije posao drugih da me usrećuju. To što sam žena i majka donosi mi puno radosti. Ali ne mogu sav teret svoje sreće prebaciti na muževa ramena; pogotovo zato što je to težina koju znam da bi pokušao nositi jer me jako voli. Zapravo, njegovi pokušaji da me usreći su doveli do toga da je zanemario svoje potrebe i utišao svoj unutarnji glas. Njegova šutnja i pristanak nisu ga učinili sretnijim. Niti su mi pomogli zaliječiti vlastite rane.
Muž je počeo osjećati veliki pritisak da ne čini ili govori pogrešne stvari. Zbog svojih unutarnjih borbi, sve sam shvaćala osobno i pretpostavljao je da uvijek radi nešto krivo. Mislila sam da mi treba da mi kaže da sam dovoljna. U stvarnosti, njegove riječi nisu značile ništa ako ih moje srce nije bilo spremno prihvatiti.
Voljela bih da je moj muž slobodan. Ne želim da se moj muž osjeća kao da me uvijek mora hvaliti i prilagođavati mi se. Voljela bih da je slobodan i da može biti ono što jest. Da može izraziti želje svog srca, a da ih ne mora uvijek prilagođavati drugima. Voljela bih da ima pravo na loš dan. Tako je započeo moj put do ljubavi prema sebi. Samoljublje nije nešto što bi muškarac mogao otkriti za mene. To sam morala otkriti sama.
Usput sam naučila 6 stvari:
1. Želim da moj muž bude otvoren i iskren prema meni. Također bih voljela da mi kaže i stvari koje možda ne želim čuti, ali su njemu važne.
2. Kako bi se i jedni i drugi mogli slobodno izražavati, potrebno nam je sigurno okruženje. Moram svom mužu dati do znanja da može na siguran način izraziti svoje osjećaje i da neće biti kažnjen za to.
3. Svatko od nas ima loše dane. Ako moj muž (ili bilo tko drugi) ima loš dan, to nije nužno povezano sa mnom. To je samo pokazatelj da je i on čovjek sa svojim iskustvima.
4. Moj izvor sreće nisu drugi ljudi. Muž nije odgovoran za moje dobro i njegov posao nije da mi liječi rane.
5. Kad sam svog supruga oslobodila ove odgovornosti, i on je mogao iskusiti više sreće.
6. Sreća nije životna misija. Ljudi u našim životima osjećaju razne vrste emocija i sve su jednako važne.
Kad sam se zaljubila u sebe, postala sam i bolja supruga, mama, prijateljica. Iznad svega, počela sam cijeniti i poštivati sebe, zbog čega danas sebi nudim i najbolji život koji mogu.
.png)
.png)
