Sve je jedno. Jedno je jedino što postoji. Ja sam jedno.
Riječi su simboli iluzije. Kada govorim, osjećam ograničavajuće aspekte svojih riječi. Svaka riječ i svaka definicija je odvajanje od jednog. Dobro ili loše je tek perspektiva. Svjetlost i tama je igra. Nema razlike između svjesnog ja i podsvjesnog ja. Oni su jedno. Prošlost i budućnost su nevažni jer je jedino “važno“ tamo gdje sam sada. Prošlost i budućnost su sada.
Pokušavam osloboditi svoje rečenice iz ovih okova iluzije, tako što beskrajnu vječnost zatvaram u krug riječi:
A opet, ja sam ja, ja sam jedna svijest koja postoji u jednom trenutku, proživljavajući jedan od beskrajnih aspekata Jedinstva koji ja definiram.
Jesam li ja simbol iluzije? Jesam li ja riječ, zvuk, pomisao na sva moguća Jedinstva? Što sam ja?
Krug se zatvara u mojem umu:
Ja sam jedno. Jedno je jedino što postoji. Sve je jedno.
Izvor: mypowertalk.se
.png)
.png)
