Možemo mijenjati svijet
Poštovanje života, priroda, zahvalnost, stvaranje – to su teme koje pokreću tridesetosmogodišnju Silviju Kolar-Fodor koja vjeruje u to da se svijet mijenja onoliko koliko se i sami pojedinci mijenjaju.
„Svojim djelovanjem možemo promijeniti svijet i napraviti ga boljim mjestom za sebe i za svoju djecu. Zato živite odgovorno prema Prirodi! Jedite sezonski i lokalno jer prava revolucija počinje na našim tanjurima. Gandhijevu izreku ‘Budi promjena koju želiš vidjeti’ doslovno sam primijenila u svom životu kreiranjem biovrta i radom na očuvanju starinskih vrsti od izumiranja“, upoznaje nas Silvija sa svojom filozofijom života.
Kuća bez smočnice
Silvija je odmalena pokazivala zanimanje za prirodu i njene darove, no tek 2006. godine ozbiljnije se počinje baviti biovrtlarstvom. Veći dio djetinjstva provela je u šumarku preko puta kuće, gdje je imala „svoj teritorij“ o kojem se brinula, imala je svoj mali cvjetnjak, no mamin i bakin povrtnjak uopće je nije zanimao. Poslije je upisala ekonomski fakultet i život ju je odveo u područje financija i knjigovodstva, gdje je, kako kaže, izgubila svaki doticaj s prirodom.
U ranim dvadesetima smatrala je da se hranu ne isplati uzgajati kad je sve u trgovinama dostupno po niskim cijenama, čak je i vlastitu kuću uredila bez smočnice. Nekoliko godina poslije, međutim, počela je shvaćati da je konvencionalna poljoprivreda jedan od najvećih zagađivača današnjice, a hrana u trgovinama prepuna pesticida.
„Shvatila sam da sve počinje od mene i hrane koju jedem. Otkrila sam nekoliko knjiga o vrtlarenju (sasvim slučajno, prilikom pohađanja tečaja o izradi web stranica u obližnjoj knjižnici) – i to je bilo to, iduće godine osvanuo je moj prvi biovrt. Uzela sam stvari u svoje ruke i odlučila reći ‘ne’ konzumerizmu.
Odlučila sam pokazati svima oko sebe da je moguće uzgojiti hranu bez upotrebe otrova“, opisuje svoje početke u vrtlarenju. Vrt je počela uzgajati u nastavku obiteljske kuće u Novom Selu Rok, pokraj Čakovca, no s vremenom joj je ta površina postala premalena.
Osnovni postulat biovrta
Kupila je još nekoliko parcela i oformila šumski vrt, „posudila“ zemljište od bakinih sestara i napravila velik povrtnjak i tako okrupnjala 1 hektar zemljišta nedaleko od obiteljske kuće, iza šumarka svog djetinjstva, gdje ove godine počinje saditi veliki šumski vrt. Sve je to sada dio njenog vrta – okućnica, povrtnjaci, šumski vrt i voćnjak – veliko, sretno imanje u kojem živi sa svojim suprugom i trogodišnjim sinom.
Osnovni postulat biovrta koji uzgaja je taj da poštuje sve stanovnike biosustava. To je raznolik vrt u kojem na istim gredicama uzgaja povrće i cvijeće te zbog toga daje bolje rezultate. Vrt održava bez oranja, štihanja, prskanja pa u njemu svako biće ima svoje mjesto. Uz to, posebno joj je važno očuvati starinske sorte povrća.
„Danas su svjetsko tržište preuzele velike korporacije i posjeduju većinu sjemenarnica diljem EU-a. Oni održavaju samo njima komercijalno zanimljive vrste, a mi vrtlari, ako želimo sačuvati svoje sjeme, ponovo ga svake godine moramo sijati i međusobno to sjeme razmjenjivati, to je jedini način da održimo svoje vrste“, poručuje Silvija.
Ona svaki svoj trenutak živi u skladu s godišnjim dobom. „Uvijek sam povezana s Prirodom u nekoj fazi stvaranja. Zimi više pišem, čistim, spremam sjeme i uživam u plodovima svog rada. Na proljeće počinje sjetva u zatvorenome. Najsretnija sam kad počne velika sjetva i rast svih biljaka, a uz to cvatu i brojne trajnice i samonikle biljke. To je prekrasni svibanj i nakon njega prekrasni lipanj – tada sam najviše u vrtu.
Ljeti više uživam u pogledu na njega i berbi plodova, ali polako već počinjem s berbom sjemenja – i tako sve do prvih mrazova. Izmjenjuju se stalne berbe plodova i sjemenja, spremanje zimnice i opet polako kreće sadnja voćki, grmlja, presađivanje trajnica“, kaže Silvija. Osim vrtlarenja, njena je velika ljubav i fotografija pa njome bilježi veličanstvenost prirode koja uvijek stvara najljepša remek-djela.
Udruga Biovrt
Kad s fotoaparatom prođe kroz vrt, na um joj padaju ideje za web stranicu www.biovrt.com gdje se povezala s drugim zaljubljenicima u prirodu s kojima dijeli iskustva i znanje. Osim web stranice, postoji i Facebook stranica i grupa Biovrt, gdje pomaže vrtlarima u rješavanju najčešćih nedoumica i problema s kojima se u svakoj sezoni susreću.
Godine 2012. osnovana je i udruga Biovrt – u skladu s prirodom, u kojoj se redovito održavaju predavanja, razmjene sjemenja, razne edukativne radionice, te na taj način, bilo predavanjima diljem Hrvatske, bilo tematskim radionicama u sklopu Škole vrtlarenja, u samim vrtovima uči sve zainteresirane o vrtlarenju u skladu s prirodom.
Silvija svojim radom želi potaknuti i druge da više stvaraju, a ne samo konzumiraju. Prioritet je danas nabaviti hranu čim jeftinije, bez razmišljanja o tome koja je stvarna cijena tog proizvoda, tko ga je i kako radio, a njezin je cilj to osvijestiti kod što više ljudi. „Poljoprivreda je pretvorena u industrijsku traku u kojoj se samo gleda minimiziranje troškova i maksimiranje profita, bez računanja štete po okoliš i ljude.
Tu nema zahvalnosti i povezanosti s prirodom. Umjesto poštovanja Prirode, vodi se rat protiv nje. Svojim radom želim pokazati da to nije jedini način na koji se može uzgojiti hrana i prehraniti stanovništvo. Vlastito sjeme i biovrt donose ljudima neovisnost, slobodu izbora i zdravlje“, sa žarom govori Silvija.
Razvoj vlastitog bića
I njen je primjer stvarni dokaz da je vrt neiscrpan izvor stvaralaštva, kreativnosti, besplatna psihoterapija i tjelovježba, izvor radosti i inspiracije. On nije samo izvor hrane nego životni put koji oblikuje čovjeka. Zato kaže da nije samo ona uzgojila vrt, nego je i on „uzgojio“ nju. „Vrt me promijenio, vratio me samoj sebi. Naučila sam se poniznosti, poštovanju života i veličine Prirode, strpljivosti i na koncu su sve ‘ljepote’ potrošačkog društva, dostupnosti svega, trendovi i noviteti postali toliko banalni i nebitni.
Nestao je onaj stalni nemir u meni, traženje nekog većeg smisla u životu, jednostavno je sve sjelo na svoje mjesto. Pronašla sam sebe u miru i radosti stvaranja u suradnji s Prirodom.“ Sa svojih jedanaest godina iskustva kaže da je tek na početku. I dalje ponizno uči od najveće učiteljice, Prirode, ali i od uzora kojima se divi.
Jedan od njih je Masanobu Fukuoka, japanski mikrobiolog, poljoprivrednik i filozof koji je tvrdio da tijekom uzgoja uvijek treba gledati na dio posla koji možemo izostaviti, odnosno dopustiti prirodi da odradi veći dio uzgoja hrane umjesto nas, bez mehanizacije i agrokemija. Tako razmišljajući, shvaćate da priroda zna najbolje i kako ponekad uzgajanje biovrta nije samo proizvodnja ljetine, nego najviše služi vama u razvoju vlastitoga bića.
Više na www.biovrt.com
.png)
.png)
