Kako umjesto posla pronaći životni poziv

Ravnoteža

Milenijalci brišu granicu privatnog i poslovnog

U tome se posebno ističe generacija „milenijalaca“ koji ne traže posao, nego poziv. Oni se ne opredjeljuju za jedno zanimanje do kraja života. Neki od njih nisu ni sigurni čime se žele baviti, ali su gladni istraživanja, iskustava i savjeta mentora koji će im na tom putu pomoći. „Oni su ti koji su posljednjih godina počeli rapidno brisati liniju između posla i ‘igre’.

Milenijalci ne dijele sebe na poslovnu i privatnu osobu, kod njih su ta dva područja isprepletena“, navodi Anne Hubert, američka konzultantica i stručnjakinja za generaciju Y. Njihov proces traženja poziva zato nije puko traženje načina zarađivanja, dodaje Anne, već potraga za stilom života. Time definitivno brišu granice poslovnog i privatnog – i jedno i drugo čini njihov život.

Skandinavska sreća

No, u drugim skupinama stanovništva vlada globalna čežnja za balansom i strožim odjeljivanjem karijere od obitelji. Na državnoj razini, najbolji primjer za to su skandinavske zemlje. Prema podacima međunarodne ekonomske organizacije OECD, Danci, najsretniji narod na svijetu, znaju održavati optimalnu ravnotežu između privatne i poslovne sfere života.

Danska vlada zagovara 37-satni radni tjedan, korištenje stanke za ručak, najmanje pet tjedana plaćenog godišnjeg odmora, produljeni porodiljski dopust i fleksibilno radno vrijeme, što Danci svesrdno koriste. Svaki dan 68 posto vremena ili 16,3 sata posvećuju privatnom životu, što je više od europskog prosjeka.

Prate ih u stopu Švedska i Norveška, u kojima su brojne tvrtke dnevno radno vrijeme skratile na šest sati. Oponirajući dva stoljeća starom sustavu „8 sati rada, 8 sati rekreacije, 8 sati odmora“, koji je osmislio velški reformator Robert Owen, pokazuju da u 21. stoljeću taj koncept više nije jednako efikasan.

Kraće radno vrijeme, manje bolovanja

„Osmosatno radno vrijeme nije učinkovito onoliko koliko ljudi misle“, izjavio je Linus Feldt, direktor stokholmske kompanije Filimundus za Science Alert.

„Želimo provoditi više vremena s obitelji, učiti nove stvari i više vježbati“, objasnio je. Kad su zaposlenici dobili više slobodnog vremena za sebe, njihovo se zadovoljstvo pozitivno odrazilo na poslovne rezultate. Učestalost bolovanja znatno je opala, a produktivnost je porasla za 50 posto, navodi Martin Banck, direktor Toyota Centra u Švedskoj.

I Francuzi su na dobrom putu postizanja boljeg sklada između života u uredu i doma. Osim što od 2000. godine rade 35 sati tjedno, od prošle godine imaju pravo biti „zaštićeni“ od zahtjeva poslodavaca i nadređenih najmanje 11 sati na dan. Kako bi se radnicima zaštitio privatni život u doba sveopće dostupnosti, pariška je vlada obvezala tvrtke s više od 50 zaposlenika da izrade kodeks ponašanja u kojem će biti navedeni sati tijekom kojih zaposlenici ne moraju odgovarati ili slati poruke putem elektroničke pošte.

Situacija kod nas

U Hrvatskoj je situacija nešto drugačija. Kako je pokazalo jedno manje istraživanje koje je provela psihologinja Mirna Koričan, 98 posto Zagrepčana se izjasnilo da im je važna poslovno-privatna ravnoteža, ali da je nisu uspjeli uspostaviti.

To želi promijeniti Dijana Kobas Dešković, psihologinja, poslovna žena i majka. Postavši majka drugi put, Dijana je svoju karijeru odlučila posvetiti rješavanju statusa žena u društvu, uzimajući u obzir ulogu majčinstva i poslovni angažman. Osnovavši inicijativu MamForce, iza koje stoji institut Zaposlena mama, aktivno surađuje s poslodavcima na promjeni načina rada i poboljšanju kvalitete života. Kao odlična poznavateljica radnih okolnosti u Hrvatskoj, Dijana Kobas Dešković ističe da je situacija u nas prilično loša jer su radni zahtjevi i očekivanja poslodavaca veći nego u zapadnim zemljama.

„Najugroženije su majke male djece, predškolaca i školaraca u nižim razredima osnovne škole. Sustav, nažalost, ne prati radne potrebe roditelja – radno vrijeme vrtića i škola prilagođeno je radnom vremenu od 8 do16 sati, kako rade još samo javne institucije.“

PageBreak

Dodaje da je, osim toga, korporativna kultura često determinirana navikama menadžmenta koji nerijetko ostaje na poslu do kasnih večernjih sati. „U takvim su uvjetima šanse za napredovanje smanjene upravo ženama koje češće nego njihovi partneri preuzimaju obavezu skrbi o djeci, a to znači i odlazak s radnog mjesta u vrijeme dok ostali rade, uključujući očeve te iste djece“, pojašnjava Dijana koja i sama, kao karijeristica i majka zna kako je teško žonglirati između obiteljskih i poslovnih obaveza.

„Budući da su moji sinovi još u godinama kad trebaju puno moje podrške (8 i 13), što mi je apsolutni prioritet jer ne želim da mi djecu odgajaju drugi ljudi, a uz to sam i poslovno ambiciozna, nerijetko se nađem u vakuumu nemogućnosti usklađenja svega što mi je na dnevnom redu“, priznaje. U takvim situacijama s popisa obaveza jednostavno križa manje važne i priznaje sama sebi da nije superžena – da ne može uvijek sve biti savršeno.

Signali tijela da smo pretjerali

U suprotnome, ako nadljudskim moćima pokušavamo istodobno udovoljiti i sebi, i obitelji, i zahtjevnom šefu, takvo dugotrajno i značajno „prelijevanje” jedne sfere u drugu, prije ili poslije će se početi zrcaliti na našem zdravlju. „Trenutak u kojem počnemo razmišljati da bismo trebali uravnotežiti privatni i poslovni život najčešće je onaj u kojem nam naše tijelo signalizira da smo pretjerali.

Signali mogu biti različiti, od osjećaja stresa, probadanja, glavobolje… A što dulje ignoriramo te znakove, oni postaju jači“, kaže Iva Belé, poslovna žena i ‘trener’, koja kroz trening Tajne navike uspješnih ljudi, među ostalim, uči kako balansirati između privatnog i poslovnog.

Koliko radite?

Prekomjerna posvećenost poslu, na što upozorava Iva Belé, može biti opasna po život, pokazali su američki znanstvenici s Nacionalnog instituta za sigurnost i zdravlje zaposlenika. Testirali su fizičke, mentalne, emocionalne i društvene karakteristike osoba koje rade dulje od uobičajenih 40 sati tjedno. Primijetili su da se više od osam sati rada dnevno povezuje s povećanom konzumacijom alkohola i duhana, kao i s nezdravim povećanjem težine u muškaraca, a u žena s razvojem depresije.

Nadalje, više od 10 sati rada dnevno povezali su sa 60 posto većim rizikom razvoja kardiovaskularnih bolesti. Izlaganjem dugotrajnom stresu nastaju i ostale zdravstvene tegobe, poput hormonalnog disbalansa, poremećaja spavanja, narušenog imunosnog sustava, slab­ljenja kognitivnih funkcija i pamćenja. Sve to vodi do burnouta, tj. sagorijevanja na poslu, što neki nazivaju bolešću 21. stoljeća. Povrh svega, koliko god žrtvovali svoje vrijeme i energiju, produktivnost je vrlo mala kad radimo po 50 sati tjedno, zaključili su američki znanstvenici.

Kako sam naučio stvoriti život a ne životopis

O tome koliko su stresni i dugi radni dani negativno utjecali na njegovo zdravlje progovorio je Jason Watchob u nedavno objavljenoj knjizi Wellth: How I Learned To Build A Life, Not A Resumé. Jason je nakon uspješne košarkaške karijere na sveučilištu Columbia pronašao kompetitivni posao na Wall Streetu.

Previše posla, loša prehrana i općenito nezdrav životni stil burzovnog mešetara nagradili su njegov bankovni račun, ali su ga sreća i zadovoljstvo, piše Jason, izbjegavali. Njegov sjedilački i nezdrav način života počeo se reflektirati kroničnim bolovima u leđima.

Zadivljujuća snaga tijela

Dijagnosticirana mu je protruzija diska, a nekoliko liječnika mu je sugeriralo operaciju kao jedino rješenje. Jason se posvetio sebi i, unatoč liječničkom savjetu, umjesto operacije počeo vježbati jogu. Kaže da je već nakon nekoliko tjedana počeo osjećati poboljšanje. Zadivljen snagom tijela koje se može samo zaliječiti, nastavio je proučavati i druge aspekte zdravog života: wellness, organsku prehranu, prisutnost u trenutku, povezivanje s prirodom...

Na tragu svojih istraživanja, prije nekoliko godina utemeljio je Mind Body Green – portal koji promiče zdrav način življenja, a zatim je u svojim memoarima opisao kako stvoriti životni stil u kojem je zdravlje najvažnije, sreća dostupna, prijateljstva duboka, svakodnevica prepuna veselja, a karijera služi svrsi.

PageBreak

„Redefinirajte ono što za vas znači uspješan život, ali ne na temelju novca kao valute, već vaše dobrobiti“, piše Jason Watchob tvrdeći da se dobar život ne sastoji od akumuliranja materijalnog bogatstva i novca, nego se nalazi u životnom stilu koji je posvećen mentalnom, fizičkom i emocionalnom zdravlju. „Jedi. Kreći se. Radi. Vjeruj. Istražuj. Diši. Poveži se. Voli. Iscijeli se. Uzemlji se. Smij se. Budi zahvalan...“, navodi Jacob neke od građevnih elemenata Welltha.

On ne nudi univerzalnu formulu za dobro izbalansiran život jer takva i ne postoji, ali nas usmjerava na put kojim bismo trebali kročiti. Na toj stazi, u potrazi za skladnijim životnim stilom, Jim Bird, direktor kompanije Work-Life Balance, srž efektivnog balansa sažima u samo dvije riječi – uspjeh i zadovoljstvo.

Nema kovanice sa samo jednom stranom

„Ako svakoga dana ispunimo i jedno i drugo, dan možemo smatrati uspješnim“, piše ovaj američki govornik i konzultant. „Ostvarenje uspjeha na poslu i zadovoljstvo privatnim životom dvije su strane istog novčića životne valute. Ne možemo imati jedno bez drugoga, jednako kao što ne možemo imati kovanicu samo s jednom stranom.“

Živjeti posvećujući se samo jednoj stvari razlog je zašto mnogi bogati i uspješni ljudi nisu sretni ili nisu zadovoljni životom u onoj mjeri koliko bi htjeli biti, objašnjava. Zato svoj koncept „uspjeh i zadovoljstvo“ Jim Bird istodobno primjenjuje na sve što mu je u životu važno – na posao, obitelj, prijatelje i samoga sebe pa savjetuje: zašto ne biste nakon posla, na putu do kuće napravili nešto samo za sebe, prošetali ili sjeli u kafić pročitati nekoliko stranica knjige, a kada dođete kući, razmislite želite li nešto postići ili samo uživati. Na poslu, također, možete stvoriti vlastitu ravnotežu uspjeha i zadovoljstva – osim što se trudite ostvariti neki cilj, razmislite i o zadovoljstvu koje vam pruža posao.

Realni ciljevi

Još jedan karijerni ratnik, kako je sebe opisao Nigel Marsh, australski marketinški stručnjak i autor knjiga o vlastitoj promjeni, progovorio je o ravnoteži između poslovnog i privatnog za australski TEDx. Nigel je radio za neke od najpoznatijih svjetskih brendova (McDonald’s, Canon, Pepsi, P&G...), do 40-e godine ostvario je bogatu karijeru, previše jeo, pio i radio te zanemarivao obitelj. Dobivši otkaz, posvetio se godinu dana supruzi i svoje četvero djece.

Za to je vrijeme Nigel naučio da je lako održavati balans između poslovnog i privatnog kad nemate posao, no pravi ga je test ubrzo čekao. Vrativši se na posao, pokušao je živjeti prema, prethodno opisanom, za njega idealnom danu: „Probuditi se odmoran nakon dobro prospavane noći. Voditi ljubav sa suprugom. Prošetati psa. Doručkovati s obitelji. Na putu do posla odvesti djecu u školu. Raditi tri sata. Stanku za ručak provesti s prijateljem baveći se sportom. Odraditi još tri sata posla. Sresti se s prijateljima kratko na piću. Otići kući na obiteljsku večeru. Meditirati pola sata. Voditi ljubav sa suprugom. Prošetati psa. Ići spavati. Što mislite koliko sam često imao takav dan“, retorički je upitao Nigel publiku.

Kad otplatim kredit, kad djeca odu od kuće, kad...

Shvatio je da treba biti realističan jer ne možemo sve što želimo obaviti u jednom danu. Potrebno je postaviti vremenski okvir u kojem ćemo održavati ravnotežu između privatnog i poslovnog, ali da ne upadnemo u zamku odgađanja misleći: to ću napraviti kada se djeca odsele od kuće, kad odem u mirovinu, kad otplatim kredit....

Ako možete pronaći ravnotežu između sadašnjosti i budućnosti, tada ćete se osjećati najsretnije. To može biti izazovno, ali će biti mnogo lakše kad osvijestite da male stvari čine razliku. „Stvaranje balansa ne znači uvođenje drastičnih promjena – sitnice investirane u život, na pravome mjestu i u pravo vrijeme, mogu radikalno promijeniti kvalitetu vaših odnosa i života.“

Osobna formula

Koje su to sitnice što nas čine sretnima, sami moramo otkriti. Zdravo življenje i balans svatko mora pronaći za sebe – nema jedinstvenog recepta jer svi imamo različite prioritete i potrebe te drugačije živote. Ako nešto nekome odgovara, to ne znači da će odgovarati i vama. Koliko će biti fleksibilna, odnosno čvrsta linija između rada i užitka, posla i igre, uma i tijela, edukacije i rekreacije – ovisi samo o vama.

U umijeću životnog žongliranja važno je samo jedno pitanje: „Što nas čini sretnima?“. Saznajte odgovor i slijedite ga. Prateći vlastite ideale i tragajući za boljom ravnotežom između karijere i obitelji, transformiramo se u drugačije osobe. A svojom promjenom neminovno mijenjamo i društvo – u ono u kojem se ne cijeni količina zgrnutog materijalnog bogatstva, nego se vrednuje dobro promišljen i smislen način života.