Jedan je dječak šetao šumom s ocem. Kada su naišli na veliku granu, dječak je upitao oca: “Misliš li da mogu pomaknuti ovu granu?“

“Ako upotrijebiš svu svoju snagu, siguran sam da možeš“, odgovorio je otac.

Stoga je dječak svom snagom uhvatio granu pokušavajući je podići, gurnuti i pomaknuti, ali grana se nije micala. Obeshrabren, dječak je rekao: “Oče, bio si u krivu. Ne mogu je pomaknuti.“

“Pokušaj ponovno“, rekao mu je otac. Ovoga mu je puta otac priskočio u pomoć i zajedno su uspjeli pomaknuti granu u stranu.

“Sine“, rekao je otac, “prvi put nisi upotrijebio svu svoju snagu. Nisi me tražio da ti pomognem.“

Ovo je jako važna lekcija. Postoji mnogo toga što ne možemo učiniti sami, ali to ne znači da je nešto nemoguće. Svi smo okruženi izvorima koji nam mogu pomoći da postignemo svoje ciljeve – uključujući obitelj, prijatelje i vjeru. Ponekad nas tvrdoglavost i ponos priječe u traženju pomoći. Ponekad smatramo da je priznavanje da nešto ne možemo sami, znak slabosti. A ponekad i ne pomišljamo upitati za pomoć. Koji god razlog bio, nije vrijedan.

Važno je da naučimo koristiti svu svoju snagu; to podrazumijeva unutarnje izvore, poput discipline, hrabrosti i ljubavi. Ali isto tako podrazumijeva i vanjske izvore. Jednako kao što trebamo biti spremni pomoći drugima, tako trebamo biti spremni zatražiti pomoć od drugih. To je jedna od najboljih ljudskih kvaliteta.

Izvor: whatwillmatter.com