“Život je ili pustolovina ili ništa.“ – Hellen Keller

Kada sam imala 14 godina, shvatila sam da mogu ili:

1.) Svakog dana učiniti nešto čega se bojim, ili

2.) Živjeti ispod kreveta poput zmije, nadajući se da ću povremeno uloviti kakvog miša za ručak. Toliko sam se bojala života da sam se kad bih razmišljala o njemu osjećala poput agorafoba koji stoji na horizontu.

Izabrala sam život u strahu. Hvala Bogu.

Čitavog me života pokretao strah, no ne na način na koji mislite.

Sve što sam željela bio je život koji će me držati podalje od života pod krevetom. Nisam očekivala da će mi strah donijeti uspješnu karijeru, duboku i trajnu ljubav i mnoštvo iskustava koja su toliko divna da mi je teško razlučiti jesu li san ili java.

Neopisivo sam zahvalna na svim tim nagradama.

A opet, jako sam prestrašena.

Danas se moram spremiti za put u Afriku gdje držim predavanje, napisati kolumnu za Oprah magazin i početi oblikovati ideje za svoju novu knjigu. Sve me te aktivnosti paraliziraju od straha, što znači da ću ih sigurno učiniti.

Dovraga!

Naravno, čak i ako moji strahovi nikada ne nestanu, sada se s njima lakše nosim. Zato što sada znam da i ostali prestrašeni ljudi (možda ste i vi jedni od njih), hodaju pored mene. Ljudi koji su se pridružili mom plemenu life-coacheva, koji su otvorili svoje duše u vlastitim knjigama ili su započeli novi posao.

Neću vam lagati i reći da vas to ne može povrijediti. Možete se osjećati nemoćno. Meni se to dogodilo stotinu puta. To se dogodilo svima koji u strahu slijede ljubav. Svejedno pokušajte. Izađite ispod kreveta. Ispljunite zadnji mišji rep. Ispružite jednu od svojih znojnih, drhtavih ruku, pronađite strah i marširajte naprijed!

Izvor: marthabeck.com