Sve što roditelji rade, kako to rade i ono što govore postaje važan dio dječje psihe. Način na koji se obraćaju svom djetetu, riječi koje mu upućuju postaju djetetov unutarnji glas koji mu govori što je dobro, a što loše - i pratit će ga i u budućnosti.
Stoga, neke rečenice ne bismo trebali govoriti djetetu, bez obzira na to koliko ljuti bili i bez obzira na to što je dijete napravilo:
“Prestani plakati, odmah!” Radije recite: “U redu je plakati, ali svejedno moraš razumjeti da je ono što si napravio loše.”
“Razočarao/la si me!” Radije recite: “Loše je ono što si napravio/la, porazgovarat ćemo o tome, u redu?”
“Nisi dovoljno dobar/sposoban/pametan/marljiv...” Radije recite: “Dovoljno si sposoban, možemo još poraditi na tome.”
“Ti si niškoristi!” Radije recite: “Nitko nije savršen, napravit ćeš bolje sljedeći put.”
“Ti si zločesto dijete!” Radije recite: “Loše je ono što si učinio.”
“Sve radim za tebe!” To nikada ne govorite jer je to dužnost svakog roditelja, vaše dijete nije biralo da bude rođeno.
.png)
.png)
