Prva lutkica, prvi kupac

Postoji teorija koja kaže da kada uživamo u onome što radimo, odnosno u onome što je naš unutarnji poziv, tada uspjeh dolazi spontano, sam od sebe, i od tog se posla može živjeti. Tu teoriju u praksi živi i potvrđuje dizajnerica Jasmina Kosanović, četrdesetjednogodišnjakinja koja je diplomirala studij dizajna odjeće i tekstila, a do danas se može pohvaliti s dvadesetak samostalnih izložbi i revija.

Na fakultetu je počela izrađivati odjeću, no ubrzo je shvatila da to nije njena najveća strast. Kad je za potrebe likovne radionice u Narodnome učilištu Dubrava osmislila i napravila prvu lutkicu, spontano se pojavio i prvi kupac. I tako je sve krenulo…

„Sve se odvijalo neplanski, u svojevrsnoj igri. Prvi izlog, prva lutka i prvi kupac, sve se poklopilo. Sajmovi, galerije, kazališta, scenografije, likovne radionice, sve je dolazilo i odlazilo u pravom trenutku i iz svakoga posla dobivala sam sve više iskustva“, opisuje Jasmina.

Stvaranje kao disanje

Ona je sanjar, kreator i veliki radnik. Svaka njena krpena lutkica je unikatni ručni rad pretvoren u bajkovita stvorenja, vile, zečeve, lisice, princeze, žabe, lavove, medvjediće... Za izradu neke lutkice potrebno joj je pet sati, za poneku deset, a katkada i nekoliko mjeseci. Najčešći kupci krpenih lutkica su romantičari i zaljubljenici u život, esteti, ljudi s duhom koji se vesele malim stvarima, i mali i veliki. Jasmina lutkice izrađuje i za izloge drugih trgovina pa će tako uskoro jedan zagrebački izlog krasiti velike morske sirene.

„Zaljubljenica sam u bajke i legende, priče iz nekih drugih svjetova. One su dašak romantike i mekoća djetinjstva koju čuvam u sebi. Inspiraciju nalazim u svemu, svaka lutka i svaki rad odraz su unutarnjeg svijeta koji oblikujem u tkanini, materijalu koji volim. Stvaranje doživljavam kao disanje. To je neizostavan dio mene, način življenja. To nije posao“, kaže Jasmina. Ipak, od svoje je ljubavi prema rukotvorinama uspjela stvoriti uspješan posao. U Zagrebu, u Petrinjskoj 40, dom je njenih lutkica, a svoj je rad zaštitila u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

Muž i poslovni partner

Pokrenula je tvrtku s dugogodišnjim partnerom Božidarom koji joj je podrška i na privatnom i na poslovnom planu. „Možda bi bilo pametnije odrediti tko što radi, ali u stvaranju je sve isprepleteno. On je također kreativac, fotograf. Velik mi je oslonac, poštuje ono što radim, ukazuje na rješenja problema, na drugi kut. Učimo jedno od drugog, ali se ponekad i kočimo. Živimo jednu zajedničku priču, a život je isprepleten usponima i padovima“, opisuje Jasmina.

„Ponekad bih se uputila daleko u neku šetnju, ali čekaju zečevi, lisice i vile da ih završim, jer i njih netko željno iščekuje, ili zato što moram poplaćati račune“, kaže Jasmina koja slobodnog vremena ima jako malo i obično ga provodi gledajući dobar film, kazališnu ili baletnu predstavu, sve one vrste umjetnosti u kojima se može diviti radu drugih ljudi. 

Izlog koji živi

Bila je dijete koje smišlja priče i bajke te odijeva lutkice u odjeću koju sašije, a njezina prva ljubav bila je kostimografija. U lutkarskoj pustolovini spojila je dvije ljubavi, kostime i šivanje. Iako, kaže, nije mogla ni sanjati da će živjeti od ovog posla, sada uviđa da je mala trgovina upravo najdivnija priča njenog života. Obožava svoj izlog koji predstavlja njeno malo kazalište, njenu pričaonicu, dio sebe koji daje svijetu.

„Osjećam se divno kad vidim da sam razveselila nekoga, kad ljudi stanu pokraj izloga i nasmiješe se! Jedne subote našla sam pisamce na ulazu u trgovinu. Mladi par napisao mi je priču o izlogu i svim lutkicama u njemu – oživjeli su i lisica i vila i mačak i vuk… Zbog takvih trenutaka znam da trgovina živi i sve dobiva smisao“, sa žarom govori Jasmina. Isprobajte i vi njenu formulu za uspjeh i život u igri koja glasi: raditi s puno ljubavi i strpljenja, slušati svoju intuiciju, njegovati vlastitu kreativnost i veseliti se uspjesima drugih.