Nemoralna vještina

Gostovao sam u jednoj jutarnjoj radioemisiji i govorio o varanju, kada je nazvao slušatelj po imenu Ben i ismijao moje riječi. Rekao je kako je varao u školi da bi se upisao na fakultet. Varao je na fakultetu kako bi dobio dobar posao, a sada povremeno vara na poslu kako bi uvijek bio u prednosti. Štoviše, zaključio je, varanje je jako važna vještina i roditelji bi trebali učiti djecu kako da varaju.

Postoji pregršt dokaza o postojanju ljudi koji dijele Benovo nemoralno mišljenje. Budući da oni definiraju uspjeh i sreću u smislu dobivanja onoga što žele kada to žele, etika im djeluje iracionalno. Na kraju krajeva, u svijetu u kojem varalice tako često uspijevaju, zašto bi se itko odrekao dobrobiti koje nepoštenje nosi sa sobom?

Varanje samih sebe

Pa, za početak, svi Benovi ovoga svijeta nisu svjesni koliko visoku cijenu plaćaju za ono malo što dobivaju. Život bez principa je ponižavajuć i autodestruktivan. Benovi ovog svijeta bivaju prevareni jednako koliko i varaju. A najgore je to što varaju sami sebe. Dok se bore pronaći način kako da ispune život, propuštaju priliku živjeti ispunjeno.

Najsretniji ljudi koje poznajem su oni koji pronalaze svrhu i smisao težeći sjajnijoj viziji dobrog života, mjerenog u smislu vrijednosti, a ne materijalne vrijednosti. Vrlina nije taktika, ona je životna filozofija.

Svoj autoportret, koji nazivamo karakterom, slikamo svojim postupcima i unutarnjim vrijednostima. Imamo izbor hoćemo li ga naslikati blijedim vodenim bojama površnog uspjeha i kratkotrajnih užitaka ili bogatim uljnim bojama časti, duhovnosti, čiste savjesti i samopoštovanja.

Trajni utjecaj naših odluka nije ono što dobivamo, već ono što postajemo.

Izvor: whatwillmatter.com