Poput sjećanja iz djetinjstva

Počela sam se zanimati za ptice prije nekoliko godina, kad sam postala svjesna da o ptičjem svijetu koji nas okružuje ne znam gotovo ništa. Odrasla sam na selu i kao dijete znala sam razlikovati kosa od vrapca, mogla sam prepoznati i sjenicu, ali nešto više od tog mog interesa za ptice nije postojalo. Danas, kao odrasloj, glasovi ptica su mi poput davnog sjećanja iz djetinjstva.

Kao i mnogi odrasli, znam idealizirati svoje djetinjstvo i idiličnu prirodu u kojoj sam odrasla. U tom mojem idealnom djetinjstvu uvijek su me iz sna budile ptice. Nisam znala da ptice pjevaju ponajprije u proljeće, i da neke ptice to čine u doista kratkom periodu. Nisam razlikovala pjev kosa od pjeva sjenice, a kako nisam bila pažljiva, cijeli taj svijet ptica bio mi je jako dalek.

Što sam mirnija, to više zapažam

Ali sam ga, srećom, s vremenom počela otkrivati. Pitala sam starije, većina ih puno više zna o pticama nego moja generacija. Ipak, malo toga su mi znali objasniti. Počela sam zato kupovati knjige i gledati dokumentarce o fascinantnim minijaturnim bićima koja toliko obogaćuju naš život. Počela sam jednostavnom knjigom Zdravka Doleneca Ptice tu oko nas koja otkriva ptice koje možemo promatrati u parkovima i vrtovima. Sve drugo bilo mi je prezahtjevno. Poslije sam prešla na sveobuhvatnija izdanja poput Colinsova džepnog vodiča Ptice Hrvatske i Europe autora Hermanna Heinzela, Johna Parslowa i Richarda Fittera.

Ne vidim dobro, kratkovidna sam, pa sam kupila dalekozor i dobar fotoaparat te počela satima boraviti u prirodi. Naučila sam naći mjesta gdje ima puno ptica. Često je ono što opažam usko povezano s mojim unutarnjem stanjem. Što sam mirnija, to više zapažam. I svaki put se borim sa svojim očekivanjima: hoću li vidjeti ono što i posljednji put? No uvijek je drugačije i ponovo uzbudljivo. Sjedim i promatram. Na početku promatranja uvijek mislim da nemam što vidjeti, kako je pogrešno vrijeme, da ptice miruju.

Ipak, s vremenom, često znam zapaziti mala kretanja u krošnjama. Najbolje i najlakše vrijeme za uočavanje ptica je kad stabla tek počinju pupati jer su tada ptice najvidljivije. Šarenilo koje vidim samo pomoću dalekozora svaki put me nanovo preplavi. Na početku sam svaku pticu koju bih uočila morala potražiti u knjizi. S vremenom mi se znanje proširilo. Ubrzo sam mogla pogoditi iz koje je obitelji neka ptica i brže je pronaći u dostupnoj literaturi ili na internetu.

Omiljena promatračnica

Promatranje ptica je i sjajna vježba pamćenja. Lakše mi je bilo sjetiti se boje perja, ali boju nogu već bih teže pamtila. A kojeg oblika je bio kljun? Za konačnu, kasniju, identifikaciju ti su podaci vrlo često ključni. Postoji vrlo zanimljiv njemački online vodič Nabu online-Vogelführer pomoću kojeg možete, čak i uz malo znanja njemačkog jezika, pronaći pticu koju ste vidjeli. Sjetite li se, na primjer, njezine veličine i boje perja, online vodič će vam izlistati koje sve ptice s takvim karakteristikama postoje.

Za promatranje i učenje o pticama od velike je pomoći i fotoaparat s kvalitetnim objektivom. Ako napravite dobru snimku ptice, poslije je na miru možete pronaći u knjigama, enciklopedijama ili na internetu, bez potrebe da je detaljno zapamtite.
Sjajno mjesto za promatranje ptica su vode. Moje omiljeno mjesto je ornitološki rezervat Veliko blato, na otoku Pagu. Dok je u drugim zemljama promatranje ptica postalo popularno i rašireno, u Hrvatskoj se još mali broj ljudi za to zanima. Prednost toga je da sam u Velikom blatu često sama, nitko ne remeti svijet ptica.

Čaplja danguba

Dok se približavam vodi, uočavam kako jata ptica bježe od moje, ljudske prisutnosti. Kad poslije mirno sjedim na jednome mjestu, ptice se polako vraćaju i ja postajem dijelom tog veličanstvenog sklada. Za početnika su mjesta na vodi idealna jer tu ima bezbroj zanimljivih velikih, a time lakše uočljivih ptica. Više vrsti čaplji, čak i vrlo rijetkih kao što je čaplja danguba, raznih vrsti gusaka i pataka. Za vrijeme ptičjih migracija vode su pticama mjesto odmora i zato izuzetno zanimljive promatraču.

Na proljeće se tamo može vidjeti i velik broj rijetkih i ugroženih vlastelica koje elegantno koračaju u vodi u potrazi za hranom. U Velikom blatu ljeti znam uočiti cijela jata veselih pčelarica. Trebala sam se malo izvježbati kako bih uspjela dalekozorom pratiti ih u letu, ali kad mi je pošlo za rukom vidjeti njihovo šarenilo iz blizine, nagrada je doista bila neopisiva.

Na rubu vode često hodaju zlatari pijukavci, a eja močvarica dostojanstveno kruži nad jezerom. Toliko je savršena ta harmonija da je često doživljavam kao dugotrajnu simfoniju koja se nikad ne ponavlja. Najzanimljivije je doći rano ujutro ili navečer prije zalaska sunca, jer su tada ptice vrlo aktivne.

Uit-uit-uit, tsr-r-rilitt, tilip-tilip

Promatranja ptica nema bez dobrog sluha ili barem želje da ga razvijamo. Kupila sam CD-e s ptičjim glasovima. Studiozno sam ih preslušavala i poslije ih u prirodi pokušavala razaznati. Zapamtiti pjev ptica je stvar vježbanja. Treba ga na neki način prevesti na jezik koji možemo zapamtiti poput: uit-uit-uit, tsr-r-rilitt, tilip-tilip ili didi-didi-didi. Poslije, kad se vratimo u svoj dom, možemo ga potražiti na CD-u ili na YouTubeu.

Prepoznati pjev ptica je isto kao kad se nauči novi jezik. Kad ga jednom znaš, on te okruži i postane dio tvog vidljivog i nevidljivog svijeta. U proljeće, zahvaljujući glasanju ptica, znam koji se ljetni gost već vratio s juga. Svake godine me najviše dirne povratak slavuja. Na početku sam samo noću slušala njegov melodičan pjev i nevjerojatno širok repertoar. Danas ga mogu raspoznati i po danu u mnoštvu raznovrsnih ptičjih glasova. Mužjaci pjevaju za vrijeme parenja da privuku ženku i taj period ne traje dulje od šest do osam tjedana i gotovo mi je žao kad se mužjak i ženka pronađu jer to znači i kraj njegova pjeva.

Neke ptice dugo nisam uspijevala vidjeti, ali sam im znala prepoznati glas. Kao, primjerice, pupavca, čije je hukanje vrlo karakteristično. Ove sam godine početkom ožujka bila u Pompejima u Italiji. Dok sam slušala vodiča, odjedanput mi je pažnju odvukao brbljiv pjev žutarice koji zvuči otprilike kao brzi: tsr-r-rilitt. Pomislila sam da se ta ptica prerano vratila s juga, no sjetila sam se da na jugu Italije vjerojatno živi cijelu godinu. U proljeće prepoznajem zvižduk lastavica prije nego što ih vidim – juhu, znak je to da je ljeto blizu!

Veći interes

Na jezerima se često mogu čuti prijeteći ili upozoravajući zvukovi iz visokog šaša, a da se pritom ništa ne vidi. Pred mojim unutarnjim okom tada se odigravaju dramatične scene i uvijek se pitam što se tamo zaista događa. Kad na Veliko blato pada noć, većina se ptica primiri, a noćne ptice, često predatori, bude se i preuzimaju vlast. Sove i ćukovi oštrim glasom daju do znanja da su prisutni. Otkrijete li dok pada sumrak otkuda dolazi zvuk, još ih imate mogućnost uočiti dalekozorom.

Dakle, ako želite upoznati svijet ptica, puno toga možete učiniti promatranjem, uz pomoć knjiga i interneta. Ali najljepše je kad vas iskusni promatrač uvede u svijet ptica. Jednom sam imala sreće pa sam u Velikom blatu naišla na čuvara nacionalnog parka Paklenica. Čekao je grupu austrijskih studenata i bio je voljan svoje znanje podijeliti sa mnom. Taj čovjek i ne zna koliko me usrećio, jer u Hrvatskoj nema puno mogućnosti sudjelovanja u organiziranim vodenim ptičjim šetnjama.

Korisno je znati da se na www.biom.hr mogu dobiti vrlo zanimljive informacije o životu ptica. Tu možete, primjerice, saznati da u proljeće postoji dan promatranja ptica na Jarunu ili škola prepoznavanja čestih vrsta ptica. Željela bih da je to samo početak povećanja interesa za promatranje ptica u Hrvatskoj. Otvorite širom oči i uši i ta božanstvena bića otvorit će vam srce!