Nije loše imati zajedničkog neprijatelja, uz jedan uvjet

Ljude najviše povezuju zajednički cilj i zajednički neprijatelj. Grupa ljudi koji imaju zajednički cilj može postići zaista puno. Ako pri tom imaju i zajedničkog neprijatelja, osjećaj povezanosti, pripadnosti i međuovisnosti bit će veći. To se može primijetiti već u ranom djetinjstvu - na primjer, djeca koja grade kućicu od kartona mogu biti jako uživljena u svoj mali projekt i osjećati se snažno povezanima ili se dvije djevojčice mogu udružiti protiv treće, ogovarati je i tako se povezati još više.

U odrasloj dobi često možemo čuti starije kako se žale na životne uvjete, političare ili nešto drugo, upravo zato što u dijeljenju zajedničkog neprijatelja pronalaze snažan osjećaj povezanosti. Zbog manjka zajedničkih ciljeva ili ciljeva uopće, što često dolazi s kasnom životnom dobi, lako upadaju u zamku povezivanja negodovanjem i stalnim pronalaženjem novih zajedničkih neprijatelja iako im usmjerenost na negativno ne donosi neko naročito zadovoljstvo.

Međutim, to ne znači da je povezivanje kroz zajedničkog neprijatelja samo po sebi loše, nego je loše imati neprijatelja koji je nedodirljiv, protiv kojeg se ne može poduzeti ništa.

Zajednički cilj u ljubavnom odnosu

U ljubavnim odnosima zajednički cilj može biti dobrobit djeteta, skupljanje novca za kupnju kuće ili preuređenje stana, suradnja na zajedničkom poslovnom projektu - mogućnosti je puno. Pri tom je važno da je i muškarcu i ženi cilj jednako važan kako bi predanost zajedničkom cilju stvorila dobru energiju.

U protivnom, može se dogoditi da jedna osoba ulaže puno, a druga sudjeluje samo dijelom, „pripajajući se“ na energiju prve, što kod ove prve izaziva nezadovoljstvo ili osjećaj iskorištenosti. S druge strane, zajednički cilj kojemu su oba partnera izrazito predana otvara perspektivu, put u budućnost koja privlači idejom o obostranom zadovoljstvu.

Roditelj koji se povezuje s djecom protiv drugog roditelja

Prilikom povezivanja kroz zajedničkog neprijatelja, dinamika je slična. Dvije osobe ili grupa ljudi koji streme zajedničkom cilju osjećaju se snažnijima da ostvare taj cilj. Isto tako, dvije osobe ili grupa ljudi koji imaju zajedničkog neprijatelja osjećaju se snažnijima za obranu ili pobjedu neprijatelja. Treba voditi računa i o tome da kreiranje zajedničkog neprijatelja vrlo lako može biti upotrijebljeno u manipulativne svrhe.

Primjerice, dok majka „štiti“ svog sina tinejdžera od loših utjecaja njegovih vršnjaka, oni tako postaju zajednički neprijatelj. Takvo povezivanje čini dvostruku štetu: sin majci pokazuje kako je dobar sin, tj. bolji od svojih vršnjaka, pa ih se kloni i postaje izoliran, a majka putem sina pokušava nadoknaditi ono što joj nedostaje s partnerom, ali ne uspijeva jer joj sin to ne može dati pa trajno ostaje u nezadovoljavajućem partnerskom odnosu, umjesto da je frustracija pokrene na neku vrstu promjene.

Drugi je primjer - koji je prilično čest i narušava mnoge obitelji - kad se otac povezuje s djecom i svoju suprugu pretvara u zajedničkog neprijatelja; kad se majka povezuje s djecom i supruga pretvara u zajedničkog neprijatelja; kad se majka osnaži putem jednog djeteta, a otac putem drugog pa se obitelj podijeli na dva neprijateljska tabora.

Mirenje nije nemoć

Ne treba zaboraviti da smo mi ljudi, među ostalim, i agresivna bića koja, sudeći prema ratovima i nasilju u svijetu, svojom agresijom vrlo loše baratamo. Međutim, energetski potencijal koji se kroz razna iskustva stvara u tijelu ne mora biti uložen u agresiju. To je najlakše objasniti na primjeru djeteta. Dijete, samo po sebi, ne zna usmjeriti svoju energiju, nego treba roditelja koji će mu pokazati put. Ono je mala energetska bomba i ako ga se dobro ne usmjeri, ta će se energija lako pretvoriti u bijesne ispade. Slično je i s energijom odraslih ljudi.

Baš kao što djeca imaju agresivne ispade zbog gubitka kontrole, odnosno nemoći da postignu ono što žele, tako i odrasli imaju agresivne ispade jer ne mogu promijeniti nešto kod svog partnera, na poslu ili općenito u životu. S druge strane, mirenje s tom nemoći pomaže nam da svoju energiju držimo pod kontrolom, što nam omogućuje da je, umjesto u pravcu destrukcije, usmjerimo u pravcu kreacije.

Kako nemoć nosi smirenost

Snaga zajedništva

U ljubavnim odnosima, definiranje „kvalitetnog“ zajedničkog neprijatelja može biti prilično dobra prevencija problema u vezi. Takav „kvalitetan“ neprijatelj mogu biti razne životne teškoće s kojima će se partneri zajedničkim snagama boriti, a još je bolje ako se neprijateljem smatraju naučeni, naslijeđeni obrasci ponašanja koji ugrožavaju vezu. Tako se mogu izbjeći otrovna pitanja kao što su: „Tko je kriv?“, „Tko je bolji?“ ili „Tko je u pravu?“ jer je zajednički neprijatelj transgeneracijsko emotivno naslijeđe za koje nije važno s koje strane dolazi - iz njene ili njegove obitelji.

Zajednički cilj i zajednički neprijatelj mogu biti vrlo konstruktivne teme za razgovor kroz koji svog partnera ili partnericu možete bolje upoznati. U tom razgovoru možete i prepoznati borite li se protiv nečeg što ne možete promijeniti. Odustajanje od takve neefikasne borbe omogućilo bi vam čuvanje energije i usmjeravanje u nešto što imate pod većom kontrolom, u ono na što možete utjecati, što možete promijeniti.

Međusobno podupiranje u ostvarenju individualnih ciljeva i pronalaženje zajedničkih ciljeva čine vrlo plodno tlo za sva buduća stremljenja prema uspjehu. Zajedno smo jači i ta snaga zajedništva može nam itekako oplemeniti život.